Oči vide ono što je ispred, vide ponekad dublje. Ljepota je u oku onoga tko gleda i vidi. Često se čuje izraz: oči su ogledalo duše. Njima se gleda, ali oči i ogledavaju. Kad im se doda lijepa riječ, i još upotpuni dobrim djelom, ona je otvoren put prema onomu što jesmo. Pogled u oči vrhunac je otvorenosti prema nekomu, povjerenje i želja. Nerijetko se primjećuje da pogled sa strane ili u pod govori da nešto nije harmonično. Luka u evanđelju navodi: »Moje oči vidješe spasenje koje si pripravio pred svima narodima!«
U životu se čovjek susreće s raznim ljudima u različitim okolnostima. Od rođenja djecu prate roditeljske oči. Budno, pažljivo i brižno. Prate da im se što lošega ne dogodi, da dobro napreduju i rastu, da ne upadnu u loše društvo, da ne daju povoda da se o njima ružno govori. Pogled koji se osjeti na leđima roditeljski je pogled. I kad dijete ode iz roditeljskoga doma, pogled roditelja uvijek ga prati. Bake i djedovi, brižni, strpljivi, odgovorni. Mnogi pamte bakine oči kao divne i blage, uvijek pune razumijevanja i topline. Ostaju u lijepu sjećanju dani provedeni s njom.
Pogledom čovjek pamti, ali i vraća trenutke zaustavljene u vremenu, u sjećanju. Pogledom se govori bez riječi. U očima se vidi zaljubljenost, ljubav, ponos. Vidi se i briga, strah, umor ili bolest. U očima je vidljivo i kada se približava kraj života. Pogledom je Isus tražio od Otca da ga »mimoiđe kalež« odlaska na križ. Pogledom na Jeruzalem, bio je sjetan i tužan. Pogledom se opraštao od majke i učenika, a zahvalio je pogledom Šimunu koji mu je pomogao nositi križ.
U pogledu je s križa očitovao ljubav i odlučnost da on koji je bez grijeha na sebe preuzme sve grijehe svijeta, svakoga. Zato ljudski pogled na Isusa ostavlja čovjeka iznad površine životne vode koja ga vuče prema dolje u svoje virove. Neprestana dnevna borba ponekad je preteška i iscrpljuje. Nekad se čovjek prepusti toku, nekad ide kao losos protiv toka, srčano ide protiv struje, protiv sustava, protiv vlastitih okova. Zato je čovjekov pogled u Isusov pogled moćan govor. U susretu tih dvaju pogleda sve je izrečeno, samo ga treba svakim danom i u svako doba otkrivati i produbljivati.
Pogledom na Isusa Petar je hodao po vodi. Iskusio je potpuno povjerenje u Onoga koji ga je pozvao imenom. Svakoga Isus svojim pogledom poziva imenom, i to kao nositelja nade, razumijevanja i ljubavi. Isus je gledao u Otca, a ljudi gledajući Isusa postaju slični njemu, tu na zemlji, u gradu, u obitelji. Njegovim pogledom dobiva se pomoć, snaga, ohrabrenje za svaki dan.
