»Specijalna vojna operacija u području Donbasa« te »denacifikacija i demilitarizacija« – kako je nekoliko sati uoči napada ruske vojske predsjednik Ruske Federacije Vladimir Putin eufemistički nazvao invaziju na cjelokupnu Ukrajinu – postala je prvi rat širokih razmjera na europskom tlu nakon krvavoga raspada Jugoslavije. Nadalje, riječ je o sukobu koji je nametnula vojna sila koja u svom arsenalu posjeduje i nuklearno naoružanje. Mnogi stoga postavljaju pitanje jesu li se jutra 24. veljače probudili u svijetu koji više nije istovjetan onomu od dana ranije. Je li međunarodni poredak uspostavljen nakon pada Berlinskoga zida razbijen? Neke odgovore, premda je u prvim danima ruske invazije teško donositi bilo kakve dugoročne prognoze, za čitatelje Glasa Koncila ponudio je Wojciech Konońszuk, stručnjak za rusko-ukrajinske odnose iz varšavskoga Centra za istočne studije, jednoga od vodećih europskih »trustova mozgova« za geostrateška pitanja.
»Ruska invazija najveća je kriza na europskom tlu nakon Drugoga svjetskoga rata. Ona će imati posljedice na istočnu Europu, ali i Europu u cijelosti. U ovom ratu nije riječ samo o Ukrajini jer su ciljevi Vladimira Putina daleko širi i odnose se na cjelinu međunarodnoga poretka u Europi«, pojašnjava Konońszuk. Među mnogobrojnim reakcijama na rusku agresiju istaknuti su povjesničari i politolozi već u prvim trenutcima rata upozoravali da se Europi ne smije ponoviti scenarij iz tridesetih i politike popuštanja agresiji nacističke Njemačke. Sugovornik iz Varšave smatra da je sadašnja situacija donekle usporediva s tim razdobljem, no ne u potpunosti jer je od početaka Europa gospodarskim sankcijama, financijskim sredstvima, vojnom opremom i općenito diplomacijom poduprla Ukrajinu. »Rusiju je vjerojatno iznenadio žestok otpor Ukrajine i velika socijalna mobilizacija od početka agresije, posebice dijelova stanovništva koji nisu aktivno uključeni u vojsku. To je široka patriotska mobilizacija koju Rusija nije predvidjela. Nadam se da će se naposljetku Ukrajinci uspjeti obraniti«, rekao je u telefonskom razgovoru Konońszuk.
Napad s bjeloruskoga teritorija, koji je po međunarodnom pravu Bjelorusiju zajedno s Rusijom svrstao u red agresora, stručnjak iz varšavskoga Centra naziva »scenarijem iz noćne more Ukrajinaca«.
Naime, bjeloruski teritorij počinje 200-tinjak kilometara od Kijiva i ključna je odskočna daska u napadu na ukrajinsku prijestolnicu. »Bjelorusija je dopustila Rusiji da preko njezina teritorija izvede napad na teritorij susjedne suverene države. Ona je odani saveznik Rusije. To pokazuje da Minsk nema suverenost u vojnim pitanjima, oni nisu neovisni o Rusiji. To je zajednička rusko-bjeloruska agresija«, objasnio je u nastavku razgovora Konońszuk.
»Ključno je ono što će se zbivati tijekom sljedećih nekoliko dana. Nema sumnje da je središnji cilj Rusije smjena vodstva u Kijivu, promjena režima. Ako Kijiv padne, vrlo je izgledno da će se ukrajinski otpor premjestiti u središnje i zapadne dijelove Ukrajine. No za rusku stranu ostaje otvoreno pitanje kako će uopće zadržati Kijiv jer je riječ o gradu koji je nastrojen vrlo proukrajinski, patriotski i antiruski. Ako se Kijiv obrani, grad će postati središte ukrajinskoga otpora«, dodao je sugovornik. Konońszuk je podsjetio da Ukrajina graniči i s četirima istočnoeuropskim zemljama koje su članice NATO-a – Poljskom, Slovačkom, Mađarskom i Rumunjskom – što znači da će dopremanje vojne i svake druge pomoći ukrajinskomu narodu u obrani biti moguće kopnenim putom.
Ruske prijetnje Švedskoj i Finskoj da će biti suočene s istim posljedicama kao i Ukrajina, napominje sugovornik, nisu zapravo ništa novo i puno su puta izrečene tijekom tjedana uoči rata. »Riječ je o očitim pokušajima zastrašivanja«, napominje stručnjak iz Poljske.
Na pitanje može li se pokušaj destabilizacije istoka Europe preliti i na hrvatsko susjedstvo, posebno na prostor Bosne i Hercegovine, sugovornik odgovara potvrdno, uz »ograde« da pitanja jugoistoka Europe općenito nisu u njegovoj užoj ekspertizi. »Ključno je razumjeti da glavni cilj Rusije nije Ukrajina, nego destabilizacija i redizajn cjelokupne sigurnosne arhitekture u Europi. Postoje informacije o ruskim pokušajima destabiliziranja Bosne. No gledano ukupno, Rusija će pokušati destabilizirati Europu na mnogim drugim ‘frontama’ – hibridnom ratovanju, kibernetičkim napadima, a ne možemo isključiti ni mogućnosti određenih vojnih provokacija na granicama između Rusije i zemalja članica NATO-a«, zaključuje sugovornik.
