Bila sam dirnuta riječima Svetoga Oca na Uskrs vezano uz rat u Ukrajini, kao da su bol i patnja preuzele prvenstvo uskrsnuću – primjereno za ovu ratnu situaciju. No zanima me više o nazivu koji se upotrebljava za to obraćanje Svetoga Oca – »Urbi et orbi«. Što to točno znači i otkad postoji ta tradicija? Kada se tako obraća, podrazumijeva li se papina nepogrješivost?
Zahvalna vjernica
Kada je riječ o blagoslovu »Urbi e torbi« – to jest »gradu (Rimu) i svijetu« i poruci koja se veže uz njega, ne govorimo o papinoj nepogrješivosti, premda je redovito riječ o vrlo važnim porukama koje pape šalju u toj prigodi. U »Katoličkoj enciklopediji« ističe se da je tradicionalno bila riječ o dokumentu ili poruci koju je papa kao rimski biskup namijenio ne samo gradu Rimu (Urbis et orbis), nego i cijelomu katoličkomu svijetu, a danas se povezuje sa svečanim blagoslovima (Urbi et orbi) s potpunim oprostom još od davnih dana i u određenim prilikama. Još se 1256. godine spominje bula »Urbi et Orbi« kojom je papa Aleksandar IV. osudio knjigu »Libellus de novissimorum temporum« (O opasnostima posljednjih vremena) ili 30. rujna 1817. dekret »Urbis et Orbis« Svete kongregacije za indulgencije kojim je papa Pio VII. proširio oprost na vjernike koji su izmolili Lauretanske litanije, ili pak dekret »Urbis et Orbis« od 10. svibnja 2008. kojim je Apostolska pokorničarnica, prema želji pape Benedikta XVI., podijelila posebne oproste u prigodi 2000. obljetnice rođenja sv. Pavla. Danas taj pojam »Gradu i svijetu« ipak pretežito vežemo uz svečani Papin blagoslov. Povijesno gledano, blagoslove su pape podjeljivali iz lođa jedne od rimskih glavnih bazilika, a u suvremeno doba pape ga podjeljuju iz lođe bazilike sv. Petra na dan izbora te na blagdan Božića i Uskrsa, ali i u drugim posebnim izvanrednim okolnostima. U toj prigodi šalju i snažnu poruku svijetu, ne samo katolicima.
Što učiniti s blagoslovljenim palminim granama nakon Cvjetnice? Imamo problem s time kako primjereno »zbrinuti« vjerske blagoslovljene predmete koji su oštećeni ili istrošeni – poput svetih sličica, krunica i drugih predmeta…
Čitatelj
Zakonik kanonskoga prava u kanonu 1171. navodi: »Neka se s posvećenim stvarima, koje su posvetom ili blagoslovom određene za bogoštovlje, postupa s poštovanjem i neka se ne upotrebljavaju u svjetovne svrhe ili u svrhe koje njima ne odgovaraju, makar bile u privatnom vlasništvu.« Rekli bismo: s posvećenim stvarima trebamo postupati dostojanstveno, a preporučuje se da ih spalimo ili zakopamo. Isto se preporučuje za pepeo ako smo spalili svete sličice, maslinove ili palmine grančice – i njega bismo trebali pokopati.
