Zakrabuljen antikorona-maskom, crnom »spajdermenovskom«, počinjem valjda vjerovati da sam nevidljiv pa na otvorenom novinskom kiosku, poput dječarca otprije pola stoljeća, otvoreno čeprkam po časopisima u potrazi za efikasnim oružjem za ubijanje samoizolacije. Baš kao da ću »kopanjem« naići na kojega zaboravljenoga »Rip Kirbyja«, »Plavi vjesnik« ili »Kerempuh«… Razočaran današnjom ponudom, u kojoj nema čak ni Toma i Jerryja, ili Paška alias Paje Patka, ne primjećujem da smetam pravedniku koji bi kupio cigarete. Kad ih je konačno naručio, vidjeh ga kako razgledava dobivenu kutiju s uobičajenom »horror-slikom«, uz natpis: »Pušenje povećava rizik od impotencije.«
»Oprostite«, zamoli on prodavačicu, »dajte mi radije jedne one za rak!« pa joj vrati kutiju i radosno uzme onu s fotkom izgriženih pluća i tko zna kojim zastrašujućim natpisom. Kao nekoć stvarni, a danas još »pušač duhom«, sa sjećanjima na svetog mi djeda koji je mirno pušio do svoje 92., bezglasno se u sebi bunim: Zašto na bocama viskija, vina i drugog alkohola nisu narisana jetra u raznim stadijima raspadanja ili mozak s bijelim miševima umjesto sivih stanica?! Ili, zašto na mobitelima nema fotke raka glasnica ili tumora na mozgu, kad je prilično sigurno da dugotrajna prislonjenost mobitela djeluje slično kao »ljubavni spoj« s rendgenom?! Ili, još bolje, zašto na brzim autima, onako preko cijelih hauba ili na bočnim vratima nema velikih ilustracija zdrobljenih automobila iz kojih vire slomljene ruke i pregažene noge, možda bar natpis »Brza vožnja automobilom povećava rizik od preuranjenog susreta sa svetim Petrom.« Pa da vidim kako bi ljudi hrlili kupovati takve modele?! Konačno, zašto na masnim komadima mesa, lignjama i hobotnicama, u dubokoj masti prženim presoljenim pomfritićima ili nekoj petoj prehrambenoj kolesterolskoj bombi ne napišu: »Često papanje ovih namirnica pouzdano će začepiti vaše krvne žilice i žile!« Pretjerao sam? Tja, kad mi se čini nepravedno da su, među raznim izazivateljima pogube, tek cigarete tako »žigosane«, izdvojeno »popljuvane«.
Pomalo me i ove svakodnevne »korona-brojke i slova« podsjećaju na to. Lagao bih da ne priznam kako sam se »poplašio«, i kako se iz dana u dan sve više ponašam po stožernim uputama: maskica, čiste ručice, izbjegavanje gužvice, ostajanje kod kućice… No, zamislite kakvi su se učinci mogli postići da su nam tako, iz dana u dan, onako uz buđenje i pred počinak, uporno i neumorno priopćavali broj onih koji su danas preminuli od srčanog ili moždanog udara, od ciroze il’ skleroze, od tumora ove ili one vrste?! Ha, ne bi tad imali problema s odazivom ljudi na famozne preglede pluća, dojki, debelih crijeva i ostalih raku omiljenih organa! Još kako bi svi, ustrtani, jurili da svake večeri čuju koliko nas je od ove ili one boleštine danas umrlo. Ili, smijem li to napisati, da su nam javljali koliko je dnevno njih preminulo od pobačaja? Možda bi tkogod i od toga ne spavao, kao što ja ne spavam od ovih »korona-brojki«, koje mi serviraju čak i više puta no što mi je doktor preporučio dnevnih obroka, da se »ne prežderem odjednom«! Pa se zato sad proždirem po cijele dane.
