U koju kategoriju grijeha (ako je uopće grijeh) spada čin kada deklarirani i praktični katolici na državnim/lokalnim izborima glasuju za stranke ateističkih nazora, stranke koje planski zatiru stoljetne vrijednosti uljuđenoga svijeta, posebice katolištva? Nije li apsurd da na glasovima vjernika počivaju hrvatske anacionalne i ateističke vlade?
Čitatelj
Premda ne piše o »kategoriji« grijeha, Kongregacija za nauk vjere u »Doktrinalnoj noti o nekim pitanjima vezanima uz sudjelovanje katolika u političkom životu« (koja se oslanja na Drugi vatikanski koncili i apostolsku pobudnicu »Vjernici laici«) u broju 4 do znanja daje da je nedopustivo podupirati i glasovati za nepravedne političke programe i zakone, to jest da »ispravno oblikovana kršćanska savjest ne dopušta ikomu da svojim glasom podupre političke programe ili pojedini zakon koji proturječe temeljnim sadržajima vjere i morala«, pa bi već samo glasovanje za protuvjerske programe i zakone bio grijeh. U istom se broju upozorava vjernike da katolik ne smije »misliti kako može na drugoga prenijeti tu svoju kršćansku odgovornost«, a kada »političko djelovanje dolazi u dodir s moralnim načelima koja ne dopuštaju ukidanja, iznimke ili kompromis, tada zauzetost katolika biva još izraženija i od teretom veće odgovornosti«. »Kada je riječ o temeljnim i neotuđivim etičkim zahtjevima, vjernici moraju znati da je u pitanju sama bit moralnoga reda, koji se tiče dobra osobe u cjelini.« Ista nota u broju 6 navodi da se »u demokratskim društvima svi prijedlozi slobodno raspravljaju i ocjenjuju«, a »oni koji bi u ime poštovanja savjesti pojedinca htjeli vidjeti u moralnoj dužnosti kršćana da budu dosljedni vlastitoj savjesti, nešto zbog čega ih se treba isključiti, poričući im legitimnost da u politici djeluju na temelju vlastitih uvjerenja u pitanjima općega dobra, upali bi u svojevrsni netolerantni sekularizam«, čime bi se otvorio put za »moralnu anarhiju koja ne bi imala ništa zajedničko s opravdanim pluralizmom«.
Poštovani! Vjernik sam i ne dolazim redovito u župu na misu, ali kada sam u svjetovnim medijima čuo za slučaj pedofilije koji se nedavno zbio u Crkvi, odlučio sam otići u crkvu po novine kako bih saznao pouzdanu informaciju. I ostao sam razočaran jer u vašim novinama nisam našao ni redak o tom slučaju. Zašto ne pišete o pedofiliji u vašim redovima, zar mislite da ćete skrivanjem te informacije pomoći Crkvi?
Čitatelj
Žao nam je što ste pogrješno zaključili da naš tjednik izbjegava teme poput one o kojoj pišete – problemu pedofilije (pa i među svećenicima). No mi se – i kada izvještavamo o tim slučajevima – nastojimo prije svega držati poštovanja pravila struke, to jest novinarske etike kojom nastojimo poštovati sve uključene – osumnjičene i žrtve, jer je pravo javnosti na istinu, ali i svih uključenih u procese javnoga komuniciranja na dobar glas i borba protiv kleveta, neistina i podvaljivanja oduvijek među prvim kriterijima novinarske i medijske etike. Stoga se u izvještavanju nastojimo suzdržati od neopreznosti i brzine kako bismo što točnije i u skladu s istinom prenijeli doista ono što se dogodilo, ali na temelju činjenica i argumenata. Tako smo nastojali postupati uvijek kada smo sa stranica našega tjednika pisali o slučajevima pedofilije bilo u Hrvatskoj bilo u svijetu, vodeći računa o tome da moramo u svim slučajevima osim istine štititi i dostojanstvo svakoga čovjeka.
Je li istina da tijekom misnoga slavlja kojim predsjeda biskup na oltaru mora biti upaljeno sedam svijeća?
I. S.
Kada govori o onome što treba pripraviti za misu, Opća uredba Rimskoga misala u broju 117 ističe: »Oltar valja prekriti barem jednim oltarnikom. U svakom se slavlju mise na oltar ili pokraj njega postave barem dva svijećnjaka s upaljenim svijećama, ili pak četiri ili šest, osobito ako je riječ o nedjeljnim misama ili onima na zapovjedne blagdane, a ako misu slavi dijecezanski biskup, onda sedam.« Dakle, u pravu ste što se tiče broja svijeća kada misu ima biskup, a o njihovoj simbolici – osim što imaju »rasvjetnu namjenu« – Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnoga kršćanstva navodi da se »upotrebom svijeća, njihovim izgledom i brojem simbolički tumači učenje Crkve«, pa nam se u kontekstu Vašega pitanja zgodnim čini iznijeti i objašnjenje za tu simboliku. Tako šest svijeća na oltaru »predstavlja neprekidnu molitvu Crkve; zatim ‘vječno svjetlo’ u svetištu; svijeće kod euharistijskih čina koje predočuju Kristov dolazak u pričesti«. »Uskrsna je svijeća znak uskrsnuloga Krista u vazmeno vrijeme. Svijeće se također upotrebljavaju znakovito u skupinama: tri svijeće označuju Trojstvo, sedam pak svijeća sedam sakramenata. Biskupova svijeća daje na znanje da biskup pontificira, to jest predvodi euharistijsko slavlje.«
