Smije li rimokatolik na grkokatoličku liturgiju?
Pozdrav. Prijatelj rimokatolik rekao mi je da u posljednje vrijeme češće ide na grkokatoličku liturgiju jer mu se sviđa taj obred koji ga više približava Bogu. Treba li me to brinuti, trebam li ga upozoriti? Vrijedi li grkokatolička liturgija kao naša misa?
D. K.
Nova nas duhovna iskustva, pa tako i sudjelovanje na grkokatoličkoj liturgiji, doista mogu razveseliti i duhovno obodriti. Na kraju krajeva grkokatolička zajednica u jedinstvu je s rimokatoličkom zajednicom, što znači da smo jedna Crkva i da zajednički dijelimo sve sakramente, pa i onaj presvete euharistije, premda su obredi u tim crkvama različiti. Dakle, što se Vašega pitanja o tome »vrijedi li grkokatolička liturgija kao naša misa« tiče, odgovor je jasan: da. To što Vaš prijatelj »u posljednje vrijeme ide na grkokatoličku liturgiju« drugo je pitanje, vjerojatno vezano uz neko njegovo duhovno traženje, pa čak možda i nezadovoljstvo misom po latinskom obredu, pretpostavljamo u njegovoj župi. Stoga mu se, kako pišete, grkokatolička liturgija »više sviđa« i ima dojam da ga »taj obred više približava Bogu«.
O tome ne možemo suditi i veselilo bi nas da je tako, ali bismo htjeli podsjetiti kako nam je kao vjernicima, bez obzira jesmo li grkokatolici (katolici istočnoga obreda) ili rimokatolici (katolici zapadnoga obreda), ipak obveza pridonositi zajedništvu u svojoj župi, a ono se ostvaruje na različite načine – ponajprije sudjelovanjem u raznim župnim aktivnostima (bilo katehetskim, bilo duhovnim, bilo karitativnim), a najviši je izraz zajedništva jedne župe i njezinih vjernika sudjelovanje na euharistiji u župi. Dakako, to nije uvijek moguće (nekad smo na putu, na hodočašću, nekada sudjelujemo na misi u župi prijatelja ili rodbine), ali bismo načelno trebali voditi računa o važnosti župne zajednice koja se okuplja oko euharistijskoga stola, posebno nedjeljom i blagdanima.
Otkuda krizmano ime?
Molim Vas objašnjenje krizmanoga imena. Može li se ono i danas odabrati kod primanja sakramenta potvrde i koja je funkcija toga?
Snježana M.
Nekada je na krizmi bio običaj, koji se ponegdje i sačuvao, da krizmanik na krizmi dobije ime svoje krizmane kume ili kuma i tim ga se imenom za vrijeme obreda krizme i predstavljalo krizmatelju – biskupu ili njegovu izaslaniku. U to su vrijeme kume i kumovi nosili imena kršćanskih svetaca (što danas nije uvijek slučaj), pa se dodavanjem toga »krizmenoga imena« htjelo poručiti da je i krizmanik »novi čovjek« jer je primio darove Duha Svetoga, a ako je dobio ili birao svoje krizmano ime, birao je svetca koji je bio njegov nebeski zaštitnik na putu svetosti. Na tom putu svetosti i kum na krizmi isto tako mora biti putokaz i treba duhovno pratiti krizmanika na zemlji, kao što ga s neba prati nebeski zaštitnik. Kako se ističe u »Direktoriju za pastoral sakramenata u župnoj zajednici« Hrvatske biskupske konferencije, krizma ili potvrda sakrament je kršćanske inicijacije (br. 61), sakrament koji potvrđuje krsnu milost (br. 62), sakrament Duha Svetoga (br. 63) i sakrament poslanja i svjedočenja (br. 64) koji »nam daje ‘osobitu snagu Duha Svetoga’ da, kao ‘pravi svjedoci Kristovi, riječju i djelom, širimo i branimo vjeru’, da ‘hrabro ispovijedamo ime Isusovo’ i nikad se ne stidimo njegova križa« (KKC 1303).
»Kao što je dar Duha pomogao Isusu da se suoči s križem u svojoj žrtvi i u pokoravanju Ocu, tako krizmeno pomazanje daje kršteniku snagu Duha da ‘čini kao i on’, da drži njegovu zapovijed ljubavi, darivajući sebe Ocu i u službi ljubavi. Upravo po potvrdi moraju vjernici sve spremnije obavljati mnogovrsne službe i u crkvenoj zajednici i u životu društva. Stoga u situaciji kada se primjećuje određeno distanciranje mladih nakon krizme, u pripravi valja stavljati jači naglasak upravo na dužnost i ljepotu kršćanskog poslanja u okviru konkretne župne i biskupijske zajednice, a u toj važnoj zadaći poslanja i svjedočenja možemo se utjecati i našem nebeskom svecu zaštitniku.« O tome hoće li krizmanik dobiti novo ime prema kumu ili svetcu zaštitniku u »Direktoriju« se ne govori, nego se u broju 76 navodi: »Potvrđenici se predstavljaju biskupu sami i preko drugih. – Preporuča se da se kod potvrde sami potvrđenici predstave biskupu (krizmatelju), ali to može učiniti i župnik ili onaj tko ih je pripravljao na krizmu.«
