Ursula von der Leyen nedavno je objavila prijedlog kolegija povjerenika i njihovih resora u novom sazivu Europske komisije u mandatnom razdoblju od 2024. do 2029. To je bio korak u izboru novoga saziva Europske komisije nakon što je von der Leyen u srpnju ponovno izabrana za predsjednicu spomenute institucije. Von der Leyen je tada dobila potporu 401 zastupnika, a protiv je glasovalo njih 284. Dobila je gotovo apsolutnu potporu zastupnika iz četiriju glavnostrujaških političkih skupina u EP-u (demokršćani, socijaldemokrati, liberali i zeleni). Od 12 hrvatskih zastupnika izbor von der Leyen poduprlo je njih 11 (šest iz HDZ-a, četiri iz SDP-a i jedan iz Možemo!), a protiv je bio zastupnik Stephen Nikola Bartulica, koji je u međuvremenu napustio DP.
Prijedlog kolegija povjerenika i njihovih resora odražava vrijednosti glavnostrujaške liberalne politike koja dominira institucijama Europske unije. U prijedlogu se napose ističe primjer dosadašnjega resora za zdravlje i sigurnost hrane koji je preoblikovan u resor za zdravlje i dobrobit životinja. To je odraz dominirajuće materijalističke antropologije koja ljudskoj osobi ne pridaje najveću vrijednost među svim bićima koje je Bog stvorio.
Kao što ističe papa Franjo u enciklici »Laudato si’«, kada se ljudska osoba smatra tek jednim bićem među ostalima, proizvodom slučajnosti ili fizičkoga determinizma, slabi naš sveukupni osjećaj odgovornosti. Utemeljitelji Europske unije bili su personalisti koji su polazili od posebne vrijednosti i posebnoga mjesta ljudske osobe u hijerarhiji bića. Na temelju personalističkih načela zagovarali su neotuđivo dostojanstvo ljudske osobe i čovjekovu društvenu dimenziju, odnosno upućenost na druge ljude. Najvažniji akteri današnje europske politike ne slijede personalistički koncept utemeljitelja Europske unije. Glavnostrujaška europska politika ne prepoznaje uzvišeni položaj ljudske osobe koja je stvorena na Božju sliku i priliku. Za glavnostrujaške aktere ljudska osoba i njezino dostojanstvo nisu središte i svrha svake politike. Glavnostrujaška liberalna politika jednako vrijednim smatra dobrobit ljudi i životinja.
Uvođenje resora Europske komisije koji će biti zadužen za dobrobit životinja primjer je i ideološke oholosti glavnostrujaške politike. Taj je resor dodijeljen povjereniku iz Mađarske kao politička lekcija mađarskoj Vladi koja se često opire glavnostrujaškoj liberalnoj politici. Glavnostrujaški akteri bili su svjesni da ne će moći odbiti predloženoga povjerenika iz Mađarske pa su svoje stajalište pokazali resorom koji mu je dodijeljen.
U međuvremenu je hrvatski Vrhovni sud drugi put poništio odluku Županijskoga suda u Zagrebu kojom je Grad Zagreb oslobođen odgovornosti za diskriminiranje zbog zabrane postavljanja zastava Hoda za život na gradske jarbole.
Zagrebački je gradonačelnik Tomislav Tomašević 2022. uskratio suglasnost za postavljanje zastava Hoda za život na gradske jarbole. Kao razlog uskraćivanja suglasnosti naveo je svoje neslaganje s ciljevima Hoda za život. Tomašević se ima pravo ne slagati s ciljevima Hoda za život, ali kao gradonačelnik nema pravo uskraćivati javne resurse na temelju ideoloških uvjerenja. Tomašević je netom poslije uskrate suglasnosti zastavama Hoda za život dopustio postavljanje prigodnih zastava povodom »Mjeseca LGBTIQ ponosa«. Time je potvrdio da se njegovo odlučivanje o upotrebi javnih resursa vodilo ideološkim uvjerenjima. Diskriminirao je Hod za život na temelju ideoloških uvjerenja, što je zabranjeno Ustavom i zakonom. S obzirom na to da nadležne institucije nisu reagirale na diskriminiranje temeljem ideoloških uvjerenja, udruge »U ime obitelji« i »Vigilare« podnijele su udruženu tužbu protiv Grada Zagreba. Postupak se vodi već nekoliko mjeseci, pri čemu je Županijski sud u dva navrata donosio odluku da uskraćivanje gradskih jarbola Hodu za život nije diskriminacija. U recentnoj odluci Vrhovnoga suda navedeno je da su činjenice o diskriminaciji nesporno utvrđene.
Gradonačelnik Tomašević nesporno je diskriminirao manifestaciju Hod za život i to je u pravnom smislu jasno svima osim sutkinji Županijskoga suda u Zagrebu koja je dva puta presuđivala da nije bila riječ o diskriminaciji. Tomašević i njegova stranka Možemo! (ali i drugi politički i društveni dionici) ne će priznati da je riječ o diskriminaciji. Prema njihovoj ideološkoj logici diskriminiranje trpe jedino pripadnici seksualnih, »rodnih« i etničkih manjina te imigranti. U takvoj je izokrenutoj logici uskraćivanje javnih resursa ideološkim neistomišljenicima obrana, a ne kršenje temeljnih načela liberalne demokracije. U slučaju uskraćivanja gradskih jarbola Hodu za život najviše brine izostanak reakcije i osude nadležnih institucija poput pučke pravobraniteljice. Čini se i da institucija pučke pravobraniteljice slijedi progresivno-liberalnu logiku prema kojoj diskriminiranje trpe jedino pripadnici određenih društvenih manjina. U nametnutoj podjeli na skupine koje su diskriminirane i skupine koje diskriminiraju za ljude koji zagovaraju kršćansku antropologiju nikad nema mjesta u prvoj skupini. Samim time što su brojčana većina u hrvatskom društvu katolici se automatski smještaju u položaj nadmoći iz kojega ugrožavaju prava »zakinutih« društvenih manjina. To što su katolici brojčana većina u društvu ne znači da imaju političku moć. Političku moć imaju oni koji mijenjaju antropološke postavke Europske unije i koji diskriminiranje proglašavaju obranom manjinskih prava.
