Poštovani! Zašto se u našoj Crkvi jedino kipovi Blažene Djevice Marije od svih svetaca krune i ona se slavi kao kraljica? Otkada potječe ta tradicija u Crkvi? Hvala.
V. Ž.
Kruna je od davnine bila znak pobjede i odličja pa je stoga prihvaćena kao znak kraljevskoga dostojanstva, a »kad se u kršćanskoj umjetnosti pojavi na glavi Bogorodice, označuje da je ona Kraljica neba«, piše u »Leksikonu ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva«, u kojem se dodaje da se ne kruni samo ona, nego da kruna – »kao oznaka kojega mučenika, simbolizira njegovu pobjedu nad grijehom i smrću, ali nikad i njegovo kraljevsko podrijetlo«. »Kruna ima nekad jednostavan oblik obruča, nekad je to vijenac ruža i ostaloga cvijeća, a nekad bogato izrađen zlatan krug optočen draguljima i biserima.« O krunidbi Bogorodice ističe se da je literarni izvor te proslave »legenda koja kola već od VI. stoljeća, a u XII. stoljeću (najprije u Francuskoj) oblikovala je ikonografski motiv«. »Predočena je Bogorodica kako nakon uznesenja živi u nebeskoj slavi, a ta je slava izražena simboličnim aktom krunidbe.« U ikonografiji od XII. stoljeća prikazana je kako s krunom što je već ima na glavi »sjedi zdesna Kristu« ili kako je kruni anđeo ili Krist ili Bog Otac ili Sveto Trojstvo, što je »ikonografski tip koji se pojavljuje od početka XV. stoljeća«. No ne smije se zaboraviti ni činjenica da se u različitim oblicima kruna »upotrebljava kao oznaka pojedinih svetaca«, pa je tako trostruka kruna oznaka sv. Elizabete Ugarske, sv. Katarina Aleksandrijska ima kraljevsku krunu zbog svojega podrijetla, sv. Krizogon i sv. Anastazija imaju krunu zbog svojega mučeništva, ali i zbog svojega patricijskoga podrijetla. »Sv. Katarina nosi trnovu krunu zbog svojih stigma. Sv. Ljudevit kralj nosi kraljevsku krunu.«
Je li uputno razmisliti da se u proces imenovanja biskupa uključe i laici? Čuo sam za neke primjere u Njemačkoj koji osiguravaju mogućnost da laici sudjeluju u pripremi popisa kandidata za biskupe. Je li to u suprotnosti s »papinskom tajnom« ili bi se takvo što moglo očekivati i u Hrvatskoj, posebice sada kada dolazi do smjene generacija među biskupima?
Vjeroučitelj Marko
O imenovanju biskupa – koje papa slobodno imenuje ili potvrđuje zakonito izabrane, već smo pisali navodeći što o tome kaže Zakonik kanonskoga prava (kanoni 377 i 378) koji ističe da biskupi crkvene pokrajine ili »gdje to okolnosti savjetuju, biskupske konferencije« zajednički i tajno trebaju sastaviti »popis prezbitera, također članova ustanova posvećenoga života, koji su prikladniji za biskupstvo i neka ga dostave Apostolskoj Stolici, pri čemu ostaje na snazi pravo svakoga pojedinoga biskupa da zasebno iznese Apostolskoj Stolici imena prezbitera koje smatra dostojnima i prikladnima za biskupsku službu«. Pri tome je zadaća papinskoga izaslanika – dakle, apostolskoga nuncija – s obzirom na »takozvanu trojku koja treba da se predloži Apostolskoj Stolici, da pojedinačno istraži i Apostolskoj Stolici priopći, zajedno sa svojim mišljenjem, ono što savjetuju metropolit i sufragani pokrajine kojoj pripada biskupija koja treba da se popuni ili s kojom se sastaje na skupštinu, a i predsjednik biskupske konferencije; osim toga, papinski izaslanik neka pita za savjet neke iz zbora savjetnika i stolnoga kaptola i neka, ako to smatra korisnim, pojedinačno i tajno zatraži mišljenje i drugih iz jednoga i drugoga klera, a i laika koji se odlikuju mudrošću«, pa je jasno da su i vjernici laici uključeni, na taj poseban i tajan način i u skladu s crkvenim zakonom, u izbor biskupa već sada, a to se pravo uskraćuje svjetovnim vlastima koje nemaju »nikakva prava ni povlastice izbora, imenovanja, predlaganja ili određivanja biskupa«.
