Rasplakao sam se kad sam vidio vatikanske jaslice. Ne zato što su najružnije jaslice koje sam ikad vidio, zbog čega nariču i mnogi moji znanci, već više nad samim sobom. Što nisu te jaslice stavili u šezdesetima, dok sam još bio momčić koji čvrsto vjeruje da ljudi koračaju Mjesecom. Bile bi mi to tada najbolje jaslice na svijetu! Samo, teško da bi se tad našlo ijednoga odrasloga, dovoljno hrabroga (ili šašavoga) da ih tamo stavi… A danas, plačem nad sobom i pitam se jesam li tako bespovratno ostario kad očito i u samom Vatikanu, možda i u kakvom visokom prelatu, još živi taj dječarac koji je »umro u mojoj konzervi«?!… No bar mi je svježa staračka grintavost, pa brzo prelazim u misaoni kontranapad: Nisu li zapravo konzervativni, beznadno zastarjeli, oni koji su postavili te jaslice s figurama, koje kao da su izvukli iz neke prašinom prekrivene filmske radionice ranih »Izgubljenih u svemiru« i drugih serija koje smo gutali još na crnobijelim televizorima, plašeći se svemirskih čudovišta iako je bilo očito da su sklopljena od elemenata prvih vešmašina. Zar ne bi u 21. stoljeću trebale biti neke hologramske, surealne, virtualne jaslice, nešto fakat svemirsko, a ne stare kante s kojih se već i lažno srebro sastrugalo?! Možda su ipak »konzervirani« oni koji su pompozno otkrivali zastor pred tom arhivskom nakaradom, a ne ja, u kojem se rađa novi dječarac, s novodobnim maštanjima?
I onda me, baš prije koji dan, nazvao moj Debeli, kojemu sam sve ovo gornje ispričao, pa mi veli kako to s vatikanskim jaslicama »nije uopće bez veze, nit’ staromodno« kako ja tvrdim, jer da je on »videl na posljednjem ispraćaju vel’kog biskupa i Hrvata Mile, na ‘Laudatu’, da su isti takvi svemirci kak’ iz tih jaslica, položili biskupovo tijelo pod oltar gospićke katedrale«! Pa sam ja odmah, naivac koji ne hvata taj program, sjeo pred televizor to provjeriti. S dva daljinska odgledao popodnevne, glavne i kasnonoćne vijesti na sva četiri državna i paradržavna kanala… i baš nigdje ni spomena ukopa ličkoga biskupa! Nije im bio dosta »rukometni poučak« (gdje su se, pritisnuti, nakraju ipak bezobrazno utiskali u brončani vlak)?!? A znali su da je umro, jer kad je trebalo javljati da je »dobio koronu«, bio je dobri biskup prva vijest. Pa i o smrti su javili, ali… ukopa nigdje! To više nije »korona vijest«? Ne znaju da je bio prvi biskup jedne hrvatske biskupije? Možda ne znaju ni da su Lika i Gospić u Hrvatskoj? Bit će da su i tamo, na televiziji, »svemirci«? Vjerojatno još oni teleportirani s »jugoslovenskih kanala«?! Ali daj ti sad drsko (neki će reći hrabro) napiši da bi »svaki nerazbijeni prozor na zgradi televizije, i svaki studio koji još nije u plamenu, i svaku glavu koja je na ramenu« trebalo… lustrirati, pa da te vidimo! Tu sam se opet rasplakao.
Srećom pa mi je dotad došao Debeli, tješi me i veli da bih još jače plakao da sam naišao na snimku svemirskoga gospićkoga ukopa. Ali da je siguran da se dobri biskup Mile tomu smijao.
