Zakon o civilnim stradalnicima iz Domovinskoga rata (Narodne novine br. 84/21) koji je stupio na snagu 31. srpnja uveo je u hrvatski pravni sustav novi pojam – »civilni stradalnici« Domovinskoga rata, za koje je predvidio brojna prava i propisao uvjete njihova stjecanja. Kako u Hrvatskoj postoji više zakonskih propisa kojima se štite žrtve rata i poraća te bivšega antifašističkoga rata i Domovinskoga rata, treba upozoriti na potrebu razlikovanja tih žrtava od nove skupine »stradalnika« Domovinskoga rata. Naime, dosadašnji pojam »žrtve« obuhvaća sve kategorije osoba koje su oštećene fizički ili duševno ili materijalno, neovisno jesu li ta oštećenja izravna ili neizravna posljedica ratnih okolnosti. Civilne stradalnike Domovinskoga rata ovaj Zakon veže izravnije uz sam rat i njegove posljedice.
Novi zakon u članku 8. propisuje da su civilni stradalnici iz Domovinskoga rata civilne osobe s invaliditetom iz Domovinskoga rata i civilne osobe poginule, umrle ili nestale u Domovinskom ratu, uključujući i članove njihovih užih i širih obitelji, i da kao takvi mogu ostvarivati prava propisana tim zakonom. Članak 9. propisuje da je civilna osoba s invaliditetom Domovinskoga rata (dakle stradalnik) osoba kojoj je organizam oštećen za najmanje 20 posto zbog rane ili ozljede koja je dobivena zbog zatočenja u logoru ili zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu od pripadnika, pomagača i suradnika neprijateljskih vojnih i paravojnih formacija od 17. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996., odnosno drugih događaja lišenja slobode u vezi s okolnostima Domovinskoga rata. To se odnosi i na bombardiranja, eksplozije mine i slično.
U stavku drugom članka 9. propisuje se da je status civila s invaliditetom iz Domovinskoga rata i osoba kojoj je organizam oštećen najmanje 60 posto zbog bolesti. Kao bolest smatra se i svako pogoršanje odnosno pojava bolesti kao neposredna posljedica zatočenja u logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu.
Kao članovi uže obitelji (čl. 6.) smatraju se bračni ili izvanbračni drug i djeca, a kao članovi šire obitelji smatraju se roditelji. U pojam djeteta ubrajaju se i djeca rođena izvan braka, posvojena djeca i pastorčad. U pojam roditelja osim bioloških roditelja ubrajaju se i očuh i maćeha i posvojitelji. Vezano uz zakonsko izjednačavanje bračne i izvanbračne zajednice valja naglasiti da se izvanbračna zajednica utvrđuje u sudskom postupku. Međutim, kako je moguća situacija da zakoniti brak nije sudski razvrgnut, a istodobno je sudski utvrđeno i postojanje izvanbračne zajednice, prava predviđena ovim zakonom ravnopravno mogu ostvarivati bračni partner i izvanbračni partner u jednakom opsegu. Prava su brojna i raznolika pa bi i tumačenjima glede promjene tih prava mogle nastajati teškoće. Zakonodavac nije na to mislio.
Važna je i odredba da prava prema ovom zakonu mogu ostvarivati samo hrvatski državljani (čl. 2.), a samo iznimno strani državljani ako imaju prebivalište ili boravište u Hrvatskoj u trenutku podnošenja zahtjeva. Hrvatski državljani koji uz hrvatsko imaju i strano državljanstvo, dakle dvostruko (npr. Hrvati u BiH, Srbiji, Sloveniji ili bilo koje drugo), mogu ostvarivati ta prava pod uvjetom da slična prava ne ostvaruju u nekoj drugoj državi. Takvom odredbom hrvatska država potvrđuje svoju osobitu skrb za sve svoje građane (državljane) bilo gdje u svijetu ako ispunjavaju ostale uvjete stradalnika Domovinskoga rata.
Prava koja predviđa ovaj zakon (čl. 3.) mogu se ostvarivati po tri osnove, i to: a) po osnovi invalidnosti zbog oštećenja organizma, b) po osnovi gubitka ili nestanka člana obitelji i c) ostala prava (razni dodatci, naknade, stipendije, staž, izuzimanje od ovrha i druge povlastice). O svim tim pravima, izračunu visina i načinima ostvarivanja treba pisati posebno.
U članku 5. propisuje se tko ne može ostvariti status civilnoga stradalnika Domovinskoga rata. To su pripadnici, pomagači ili suradnici neprijateljskih vojnih i paravojnih postrojba koji su sudjelovali u oružanoj agresiji na Hrvatsku, ali i svi koji su na bilo koji drugi način pomagali neprijatelju, kao ni članovi njihovih obitelji. Prava ne mogu ostvarivati ni osobe koje su prema kaznenoj evidenciji osuđene pravomoćnom sudskom presudom za kaznena djela protiv Republike Hrvatske, kaznena djela protiv čovječnosti i ljudskoga dostojanstva i međunarodnoga prava.
To su, prema čl. 11, osobna invalidnina, dodatak za njegu i pomoć druge osobe, ortopedski dodatak, posebni dodatak, pravo na naknadu troška prilagodbe automobila i profesionalna rehabilitacija. Prema stupnju oštećenja organizma razvrstavaju se u deset skupina od 20 do 100 posto. Visine invalidnina i naknada određuju se u određenim postotcima od proračunske osnovice koja se utvrđuje posebnim Zakonom o izvršavanju državnoga proračuna. Za 2021. g. proračunska osnovica utvrđena je u visini od 3326 kuna (Narodne novine br. 134/2020). Međutim, kako se ta svota već desetak godina ne mijenja (ne povećava), može se smatrati nekom vrstom stalne vrijednosti, kojom se zapravo ograničavaju, pa čak i ukidaju neka prava vezana uz cenzuse prihoda. Naime, dohodci i druga primanja rastu (mijenjaju se) pa tako prerastaju razne imovinske cenzuse koji se određuju na bazi proračunske osnovice, a posljedica je gubitak ili zadržavanje nekoga prava na stalnoj svoti.
