Nad pandemijom koronavirusa stoji upitnik kako se stvorio, kako se točno proširio, a panika se širi možda i bez velikoga razloga jer hrvatski narod preživio je i kuge i kolere i ratove. Ne treba zaboraviti Domovinski rat kada je gotovo svaki hrvatski čovjek bio meta. Za to se treba kloniti sijanja panike jer ona donosi nemir, uznemiruje cijelu naciju. Zato Eda Vujević u Slobodnoj Dalmaciji postavlja novinarsko pitanje tko je stvorio koronavirus. Obrazlaže, naime, rasprostranjeno shvaćanje života koje kaže da netko mora biti odgovoran kada se nešto zlo ili nešto krajnje nepoželjno dogodi u svijetu.
Koga kršćani trebaju zazivati u kontekstu pandemje koronavirusa piše Tihana Marović u Slobodnoj Dalmaciji: »Riječ je o kršćanskoj mučenici, koja je rođena oko 106. godine u Egiptu, a preminula u Siriji. Mučeništvo je podnijela u 16. godini života, za vrijeme progona kršćana. Štuje se i pod imenom ‘Stephana’, što znači okrunjena, a i sama corona, vrsta virusa koji pod mikroskopom ima na sebi bobice, baš poput krune, ime je dobila po latinskom nazivu za krunu. Spomendan joj je 14. svibnja, a negdje i 20. veljače. Utječu joj se i protiv epidemija, što je ovih dana itekako aktualno, a vole je i pomorci jer štiti protiv oluja. Utječe joj se i za postojanost u vjeri. Sveta Korona najviše se štuje u katoličkim crkvama u Austriji i istočnoj Bavarskoj, a postoje i mjesta nazvana po njezinu imenu. Negdje postoje i slike gdje u jednoj ruci drži kutiju s novcem, dok drugom rukom daje novac prosjaku. Štuje ju i Armenska, a i Pravoslavna Crkva.«
Očito opreza nikad nije dosta, a to je preporučila i Crkva. To dokazuje i angažman hrvatskoga zdravstva na suzbijanju širenja bolesti i panike. Nekoliko istaknutih osoba o tome svakodnevno informiraju javnost na jednostavan, stručan i smirujući način, a postoje i ljudi koje javno nisu vidljivi i koji vrlo naporno rade na kontroliranju situacije.
Na svima je da svojim odgovornim ponašanjem pridonesu smanjenju mogućnosti širenja virusa. Znanstvenica Tinka Vidović mlada je Splićanka koja nastoji dokazati da ima nade za lijek protiv koronavirusa. Potencijalno je pronašla lijek za koronavirus, o čemu je pisao Večernji list. »Ona je na međunarodnom natjecanju za pronalazak lijeka svojim istraživanjem utvrdila mogućnost uporabe valproične kiseline kao potencijalnoga lijeka za COVID-19. Njezin rad osvojio je treće mjesto, a prva su dva mjesta pripala znanstvenicima iz New Yorka odnosno Montreala. (…) Natjecanje je organizirala američka tvrtka Sage-Health, čiji su osnivači Siraj Raval, softverski inženjer, i radiolog dr. John Billings. (…) Cilj je natjecanja bio, govori nam Vidović, rabeći algoritme umjetne inteligencije pronaći potencijalni lijek koji bi se vezao s velikom energijom vezanja na COVID-19 glavnu proteazu čija je 3D struktura poznata od početka veljače. U prvih 48 sati od otvaranja natječaja Amerikanci su zaprimili više od 170 prijava iz raznih znanstvenih centara diljem svijeta, što snažno sugerira o stupnju relevantnosti samoga događaja«, stoji u Večernjakovu tekstu.
I dok se na Hrvatskoj televiziji prikazuje serija o prvom hrvatskom predsjedniku dr. Franji Tuđmanu, na Pantovčaku su maknute sve biste hrvatskih povijesnih ličnosti: Strossmayera, kralja Tomislava, Ivana Mažuranića, Ante Starčevića, Stjepana Radića, Franje Tuđmana i Alojzija Stepinca. O toj nacionalnoj sramoti malo se tko oglasio, tek jedan tekst Gorana Penića u Jutarnjem listu, koji je svojevrsna obrana poteza predsjednika Zorana Milanovića.
Josipović je, kaže, postavio portrete bivših predsjednika prema uzoru na Hrvatski sabor koji ima praksu da se postavljaju portreti bivših predsjednika. I u Banskim dvorima postoji tradicija postavljanja fotografija bivših premijera od 90-ih, sličnu praksu imaju i pojedina ministarstva, poput Ministarstva zdravstva i Ministarstva znanosti i obrazovanja. Nakon što je Kolinda Grabar-Kitarović 2015. odlučila maknuti Augustinčićevu Titovu bistu, pa je 2016. na obljetnicu prvoga mandata iz »naftalina« izvukla Tuđmanovu bistu, nije nastavila Josipovićevu praksu i dala izraditi njegov portret. On je to u medijima tada prokomentirao da izgleda da na Pantovčaku jedino nema mjesta za njega i Tita, a iz tadašnjega Ureda predsjednice odgovoreno je da će rado postaviti i Josipovićev portret, samo da on treba odabrati umjetnika koji će ga izraditi. Pa iako je Josipović, potvrđuje nam u razgovoru, predložio umjetnika koji će izraditi njegov portret, to se na kraju nije dogodilo, a njegovu praksu sada će nastaviti Milanović. Josipović je, naime, dok je bio predsjednik, tada kontaktirao s obje obitelji, i Tuđman i Mesić, te im ponudio da sami odaberu portret koji žele. »I danas tamo stoje portreti Tuđmana i Mesića, predsjednica ih nije maknula, što je zapravo praksa u brojnim zemljama koje sam posjetio, ne samo u predsjedničkim uredima, nego i u ministarstvima i vladama. To je neki znak poštovanja kontinuiteta i odnosa prema povijesti«, smatra Josipović. Može se reći da je predsjednica Grabar-Kitarović radila dobre poteze i za to bila prihvaćena od naroda. Umjesto da je naslijedio kulturu prijašnjih godina, da se obnavlja povijest i bude izložena oku građana, s Pantovčaka se deponira ničim kriva povijest Hrvatske. Cijeli svijet ima poštovanja prema svojim političarima, prema stvarateljima njihove države. Mi našu povijest skrivamo daleko od pogleda.
