Poštovani, pročitao sam negdje da je izišlo novo izdanje časoslova za laike. Ponekad sam molio te psalme u crkvi, no zanima me trebaju li laici moliti časoslov.
M. D.
Istina je da je Hrvatski institut za liturgijski pastoral pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji objavio novo i prošireno izdanje »Božanskoga časoslova za Božji puk«, o čemu više možete pročitati (a i pregledati izdanje) na www.hilp.hr gdje piše da je riječ o »četvrtom popravljenom i proširenom izdanju«. Što se tiče Vašega pitanja o tome trebaju li časoslov moliti i vjernici, mislimo da sjajan odgovor daju sami priređivači izdanja u Predgovoru, kojim ćemo se poslužiti. Oni pišu: »Krist Gospodin poučio je svoje učenike kako treba svagda moliti i u molitvi nikada ne posustati (usp. Lk 18,1) i povjerio im želju da onaj život što ga je on svojim molitvama i žrtvom otpočeo u svome smrtnom tijelu, nikada ne usahne u njegovu otajstvenu Tijelu, Crkvi. Taj Gospodinov poziv Crkva vjerno slijedi i ispunja na osobit način liturgijom časova – javnom i zajedničkom molitvom čitavoga Božjeg naroda – svjesna da, kad god se vjernici okupljaju u Kristovo ime, sam Krist moli s njima i u njima. (…) Zaređenim služiteljima, redovnicima i redovnicama Crkva zadaje obvezu moljenja časoslova, a vjernike laike poziva da slave barem dio liturgije časova, kako bi rasli u svome krsnom posvećenju, zajedno i osobno molili za potrebe Crkve i pridonosili spasenju svijeta. Osim toga, Crkva živo preporuča molitvu časoslova i kršćanskim obiteljima da bi mogle plodonosno živjeti dar vjere i bile tješnje povezane s Crkvom i njezinim poslanjem«, a »Molitva Crkve« tako je postala »svagdanjom molitvom pojedinaca, obitelji, molitvenih zajednica, raznih župnih skupina i cijelih župnih zajednica, omogućujući da molitva hvale Ocu nebeskom nikada ne silazi s usana Crkve«. Preporučujemo Vam doista da »prolistate« izdanje na spomenutoj mrežnoj stranici, na kojoj ćete pronaći još opširnije odgovore na svoje pitanje, pa ćete možda poželjeti i sami nabaviti to izdanje i moliti časoslov svakoga dana.
Imam jedno pitanje koje mi je nezgodno postaviti svim svojim prijateljima svećenicima. Naime, primijetila sam da časne tijekom mise rijetko daju milostinju. Koji je razlog tomu?
Čitateljica
Redovnice i redovnici, kao što vjerojatno znate, imaju tri zavjeta: poslušnosti, čistoće i siromaštva. To konkretno znači da po sebi nemaju svoje imovine, to jest da sve što privrijede svojim radom daju zajednici – a tako Crkvi, a da sve što im je potrebno za život i svakodnevno djelovanje onda i dobivaju unutar svojih zajednica, već prema konkretnim svakodnevnim potrebama i mogućostima svake zajednice čijim su članovima ili članicama. I to može biti jedan od razloga zbog kojega »časne tijekom mise rijetko daju milostinju«. Ali to ne znači da redovnice ne daju milostinju, to jest da ne sudjeluju u darivanju potrebitima, ne samo na materijalni nego i na duhovni način. No prije nego što to objasnimo htjeli bismo samo reći da redovnice – i kada ne daju milostinju »vidljivo« – zapravo pridonose, ponajprije svojim radom i molitvom, za uzdržavanje župe, župne crkve i svakoga liturgijskoga ili župnoga prostora. Milostinja, naime, nije samo dar u novcu ili dar u naravi, kao što je bilo u prvoj Crkvi.
