Strossmayerova katedrala njihov je dom, a na području župe – odmah tik uz župni ured – u susjedstvu im se nalaze nadbiskupski dvor, bogoslovija, svećenički dom, Katolički bogoslovni fakultet, kaptolske kurije, središnja biskupijska knjižnica i arhiv… Biti u crkvenom središtu »srca Slavonije« nije tek povlastica, nego i dužnost da se s najviše đakovačke točke – dvaju tornjeva katedrale za koju domaći kažu da nema ljepše od Venecije do Istanbula – daje usmjerenje u pastoralnom smislu. Đakovo administrativno pripada Osječko-baranjskoj županiji, ali je središte Đakovačko-osječke nadbiskupije te poznato kao biskupsko sjedište još otprije 779 godina, pa crkveni upravitelji nisu mogli ne ostaviti svoj potpis u gradu u kojem tako dugo djeluju i žive – od građevina do mentaliteta ljudi. Čak i povijest ergele, danas poznate po lipicancima, počinje osnivanjem biskupije i darovnicom deset arapskih konja i jednim pastuhom, a u imenu Đakova uz duhovno bogatstvo uključeni su i narodna tradicija i folklor – njegovani u okrilju crkvenih i društvenih djelatnosti i institucija.
U takvom duhovno i društveno »nabijenom« prostoru važno mjesto ima katedralna župa Svih svetih s tandemom svećenika – zauzetim župnikom Tomislavom Ćorlukom i novopridošlim mladim vikarom Ivanom Kunčevićem. Upravo je njima povjerena briga o otprilike 14 tisuća »središnjih« Đakovčana, od kojih je 13 tisuća vjernika, budući da je prije tridesetak godina osnovana još jedna župa koja obuhvaća novi dio grada, geografski usmjeren prema Osijeku. Župa Svih svetih godišnje ima otprilike 120 krštenja, isto toliko prvopričesnika i krizmanika, 60-ak vjenčanja i oko 170 sprovoda, a za blagoslov svećenici obilaze 2900 obitelji. »Mentalitet Đakovčana svakako uključuje slavonsku širinu, ljudi imaju osjećaj prema Crkvi i povezani su sa župom. Prednost je što sam ovdje bio kapelan, pa kada sam 2002. godine došao za župnika, poznavao sam dio ljudi i sredinu. Ranije sam bio u Nijemcima, gdje sam imao više filijala i mnogo vremena trošio na radove. Puno je energije, vremena i novca otišlo na građevinske radove, a ovdje se mogu posvetiti duhovnomu radu. To mi odgovara, kao i to da je sve vrlo blizu i na jednom mjestu pa sve mogu obaviti pješice«, kaže 57-godišnji župnik Ćorluka, rodom iz Nuštra, koji uz župničku službu ima ulogu i predsjednika Hrvatske schönstattske obitelji te je voditelj Zajednice bračnih susreta slavonske regije.
Do početka devedesetih središte đakovačke župe bilo je na kraju korza – u župnoj crkvi Svih svetih, no vidjelo se da je ta – kako je mještani zovu – »mala crkva« pretijesna i da je za kvalitetniji rad najbolje da se liturgija preseli u katedralu, a pastoralne aktivnosti u župni ured i pastoralni centar na Strossmayerov trg nasuprot katedrali. »Katedrala je i biskupova crkva, no ona je proglašena i župnom crkvom. ‘Mala crkva’ više je postala spomenik kulture, povremeno tamo imamo krštenje ili vjenčanje te redovita euharistijska klanjanja. A budući da se katedralom koriste nadbiskup i kanonici, svoj raspored moramo prilagođavati, no suradnja je dobra. U katedrali radnim danom budu tri mise, a nedjeljom četiri. Svaki dan obvezu služenja jedne mise imaju kanonici, a mi iz župe služimo nedjeljne mise i u samostanskoj crkvi Presvetoga Srca Isusova«, kaže župnik Ćorluka.
Nije daleko trebao seliti stvari ovogodišnji mladomisnik Ivan Kunčević kada je krajem kolovoza dekretom raspoređen za župnoga vikara u središnju đakovačku župu. Njemu, kao i ostalim bogoslovima, život župe Svih svetih nije nepoznat budući da je bogoslovija među prvim susjedima župnomu uredu. »Poznato je da je župa opsegom velika i na glasu da ima puno mjesta za različitost. Aktivno je mnogo molitvenih skupina, dobro je organizirana katehetska pouka, a tu su i druge skupine. Kada sam dobio dekret, bio sam svjestan da mi je zasukati rukave i truditi se što više surađivati na dobrobit župne zajednice. Ima još načina da se unesu poboljšanja i osvježenja. Iako je bogata aktivnostima, ova župa ima tendenciju rasta«, kaže 25-godišnji vikar Kunčević, kojemu je u prvih mjesec dana već bila povjerena organizacija priprave tečaja za brak na razini dekanata. Zaposlen je kao vjeroučitelj u srednjoj strukovnoj školi, a u župi je već započeo susrete s biblijskom skupinom i čitačima, krizmanicima te mladima srednjoškolcima. »Mladi imaju interesa, privlači ih zajednička atmosfera i neopterećenost onim kroz što se kroz život bore. Slušaju priče od roditelja da je teško, da nema perspektive, a kad dođu u župu, pronađu okrilje prihvaćanja, mira, ljubavi, zafrkancije i molitve. Nastojimo ići u skladu s njihovim potrebama i onim što traže, ali se držimo i kršćanskih načela jer ne želimo biti samo igraonica i zabavište«, napominje mladi svećenik.
Da je župa aktivna i da u njoj djeluje više od dvadeset župnih skupina – govori i župnik Tomislav Ćorluka, ističući da je i prijašnji župnik dr. Antun Čečatka pokrenuo mnoge aktivnosti i stavio župu na zdrave temelje na kojima je bilo lako dalje graditi. »Mnogo je zajednica bilo i prije, a mojim dolaskom malo se pojačao molitveni život te je zaživjela zajednica bračnih susreta. Neke su se zajednice i ugasile same od sebe. Župne skupine žive, ako se kvalitetno radi, ljudi imaju interes, vide da u zajednici nešto primaju i mogu dati pa rado dolaze.« Župnik Ćorluka osnovao je i skupinu koja izdaje tjedne listiće s obavijestima, kao i župni list.
Među suradnicima župnika i kapelana posebno se ističu i milosrdne sestre sv. Križa, koje su prije točno 150 godina stigle u Đakovo radi školskoga rada, a i danas su znak prisutnosti, molitve, žrtve i rada te nositeljice pastoralnih inicijativa u župi. Kod redovnica se održavaju susreti Frame, Franjevačkoga svjetovnoga reda, imaju katolički vrtić, dnevni boravak za starije osobe, dom duhovne pomoći, kuće duhovnih vježba – u koordinaciji sa župom odrađuju dobar dio pastorala. Iako stanuju u samostanu, tri su sestre posebice vezane uz župu Svih svetih: s. Jelena Kovačević, s. Meri Gotovac i s. Ignacija Ribinski.
Za sviranje na dvije nedjeljne mise te za katehezu za prvopričesnike zadužena je s. Jelena Kovačević, koja predaje i vjeronauk u školi. Trudi se angažirati u liturgiji one koji mogu sudjelovati kao svirači i pjevači, a za to ima potencijala budući da Đakovo ima osnovnu i srednju glazbenu školu. »Za privlačenje djece i mladih treba malo dovitljivosti, treba ih potaknuti od vremena do vremena, ali uvijek se nađe djece i mladih koji su shvatili da u župi mogu dati sebe. Svira se na harmoniju, tamburici, gitarama, violini. Krenemo s duhovnim šansonama za najmlađe, a kako dozriju, ubacujemo i liturgijsku pjesmu«, govori o zboru koji uz djecu okuplja i srednjoškolce te pjevaju na nedjeljnim misama u 9 sati u katedrali, a odlaze i na natjecanja Zlatna harfa.
Priprava za primanje sakramenta prve pričesti i krizme u župi Svih svetih traje dvije godine, a šezdesetogodišnja redovnica s. Meri Gotovac u župi koordinira brojne župne aktivnosti. Budući da je u Đakovu velik broj teologa koji su voljni raditi s djecom, problem nije organizacija aktivnosti, nego odaziv. Za djecu nakon primanja prve pričesti nude se mogućnosti uključivanja u ministrante, dječji zbor, misijsku skupinu, čitače, kreativnu radionicu, športsku radionicu, dramsku skupinu, male svirače, volontere »Milosrdni Samarijanac« te plesnu skupinu. »Organiziranje Dječjega ljeta bio je moj životni san, oduvijek sam željela okupiti djecu i mlade preko ljetnih praznika, a u našem samostanu u centru ‘Amadea’ imali smo mogućnost za to. Tjedan dana dolazila su djeca, pomagali mladi volonteri. U pastoralu je važno biti dosljedan, ustrajan rad donosi plodove. Naši su mladi predani ako ih se potakne – nisu pasivni, znaju odgovoriti na potrebe«, kaže s. Meri Gotovac, koja je u Đakovu započela svoju redovničku službu, a nakon nekoliko godina izbivanja vratila se u poznat kraj.
Sve više iz poznatoga i rodnoga kraja odlaze cijele slavonske obitelji u potrazi za poslom i egzistencijom – govore župljani središnje đakovačke župe predstavljajući model odlaska: prvo odlazi otac, pronađe stan i smještaj, a potom odlaze supruga i djeca da ne budu razdvojeni. Odlazi se i u druge krajeve Hrvatske, ali izraženije je iseljavanje izvan granica, što se vidi i po praznim kućama i broju djece koji se smanjuje. Konkretne brojke iznosi vjeroučiteljica u OŠ »Ivan Goran Kovačić« Terezija Jurković (55): »U jednom sam razredu imala 25 učenika, a sada se taj broj u godinu dana smanjio na 16. Sve više obitelji odlazi za poslom, vidi se to u sve tri đakovačke osnovne škole. Djeca imaju puno obveza, ali dolaze i na aktivnosti u župi.« Njoj je povjerena briga o dramskoj skupini, a upućuje na prepoznatljive simbole Đakova u društvenom smislu: manifestaciju Đakovački vezovi, katedralu sv. Petra, ergelu lipicanaca.
Mnogo rada u simbolima traži skupina za koju je zadužena Ivanka Vukojević (45), koordinatorica zajednice »Vjera i svjetlo« te tajnica Ureda za pastoral osoba s invaliditetom u nadbiskupiji. »U zajednici ‘Vjera i svjetlo’ naglasak je stavljen na rad s osobama s intelektualnim teškoćama – djecom, mladima i odraslim osobama – te potporu njihovim obiteljima. Okupljamo se mjesečno u prostorijama župe, a ove će godine djeca imati i priliku primiti sakramente jer su roditelji rekli da žele da im djeca u zajednici primaju sakramente jer je intimnija atmosfera«, govori Ivanka Vukojević i spominje da u Hrvatskoj djeluje 30-ak zajednica »Vjera i svjetlo«, a čak 15 u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji, te ističe lijepu potporu župnika i kapelana.
»Tko riječ Božju navješćuje, i u vjeri napreduje, a riječ je to jasna, čista, jer proslavlja živoga Krista« – taj slogan vodi umirovljenicu Mariju Bertok (58) u njezinoj službi čitača koju obavlja ustrajno već 20 godina. Postoji raspored čitača, a imaju i susrete koji su od ove jeseni spojeni s biblijskom skupinom. »Naši su susreti plodonosni, otvoreni za prijedloge, rasprave, pitanja, dinamični. Sve to uglavnom se rješava u hodu u ugodnoj komunikaciji.« Kao ekonomsku vijećnicu u drugom mandatu pitamo ju kakve su reakcije na novi trg ispred katedrale, gdje je prije dvije godine zatvoren promet. »Nekima je mana jer ne mogu parkirati automobile, no prednost je da imamo tako lijep trg, da se može prošetati, kada se iziđe s mise mirno razgovarati. Produžio se korzo i šetnica«, kaže Marija Bertok i ističe da se župljani rado odazivaju u obnovi i radovima na župnim objektima.
Na zajedničke susrete liturgijskih čitača i biblijske skupine redovito dolazi Mara Pandža (59), koja je u toj zajednici od 2000. godine. Napominje da su promijenili više voditelja i pristupa obrade Svetoga pisma, ali su kao zajednica opstali do danas. »Obrađivali smo žene Staroga zavjeta, poslanice… Sveto je pismo uvijek izazov, uvijek donosi nešto novo. Odlučila sam krenuti u ovu zajednicu jer sam malo znala o Bibliji i htjela sam je dublje upoznati. Postala sam malčice bolja osoba otkada sam u biblijskoj skupini«, svjedoči Pandža i kaže da je u zajednici trenutačno 12 stalnih članova – nešto mlađih i zrelije dobi.
Zrelijim vjernicima s dugim iskustvom u župi pripada i Dana Obradović (66), aktivna u čitačima, Caritasu i Djelu Marijinu. »Caritas je aktivan u podjeli odjeće i stvari, a bratska karitativna Udruga sv. Vinka prije 14 godina preuzela je podjelu hrane. Redovito imamo akcije prodaje kolača za siromahe nedjeljom nakon misa ispred katedrale, a baštinimo veliko iskustvo iz Domovinskoga rata kada su mnogi prognanici iz Bosne dolazili po pomoć; u mojoj se kući izmijenilo više obitelji u godinu i pol dana. Sve to ne bih uspjela sama, nego s Božjom pomoći. Bog sve nadoknadi i preplati – sretna sam i ispunjena, moj život nije prošao samo tako«, svjedoči Dana Obradović, koja je davno radila u Njemačkoj, a u župi je aktivna od 1986. godine.
Među molitvenim skupinama ističe se hodočasnička slika Gospe, o čemu govori tajnica u župnom uredu Manda Meščić (51). »Oko svake slike okupljeno je 15 obitelji, a imamo ukupno 20 slika. Mnoge je obitelji upravo ta slika potaknula na obiteljsku molitvu, ljudi se češće okupljaju, produbljuju zajedništvo, više su zajedno. Imamo i redovite mjesečne susrete u župi na kojima se okupljamo«, kaže tajnica Meščić i ističe da župljani svih uzrasta rado hodočaste. A mladi su okupljeni u slavljenički tim »Izrael«. Organiziraju molitveno-slavljenički susret petkom navečer u maloj crkvi te umjesto izlaska i tulumarenja nude duhovne skladbe, Božju riječ i zajedništvo.
Nije to jedina mogućnost za uključivanje mladih u đakovačku župu – kaže studentica Maja Matasović (19). U župi imaju zajednicu mladih, već su više puta organizirali ljetovanje sa župom, a velik zamah dogodio se nakon prošlogodišnjega susreta hrvatske katoličke mladeži u Vukovaru. »Tada je bilo najviše mladih, više od stotinu uključilo se u pripreme kao volonteri u Đakovu. Smjestili smo više od 600 mladih, 95 posto ih je bilo u obiteljima. Danas se s radošću sjećamo tih dana. Moja je obitelj ugostila šest djevojaka iz Istre i ostali smo u kontaktu s njima. Susret je bio velik preokret, nakon toga dosta nas je ostalo u župi, povezani smo – družimo se ne samo u župi, nego i izvan nje«, kaže studentica Matasović, koja trenira rukomet te ističe da su mladi aktivni i u drugim športovima.
Iz te jezgre mladih poteklo je u prošla dva desetljeća više duhovnih zvanja, a posljednji je mladu misu ovoga ljeta u župi Svih svetih imao Patrik Križanac. Njegov je otac umirovljeni građevinar, a priliku za duhovni rast pronašao je u programu ignacijanskih duhovnih vježba. »Iskustvo mlade mise dar je od Boga koji treba doživjeti. Sve dane sinovljeve formacije i mi smo se kao obitelj formirali, upijali smo od njega, s njim smo živjeli i došli do ređenja. U duhovne sam se vježbe uključio jer sam htio produbiti vjeru i raditi na sebi, ne dati se voditi neurednim sklonostima. A o plodovima duhovnih vježba svjedoče članovi koji se pridružuju svakakvim aktivnostima i različitim župnim skupinama«, svjedoči Drago Križanac o skupini u koju se ove jeseni uključilo 80-ak vjernika iz Đakova i okolnih mjesta.
Oko napretka i rasta u milosti i svetosti trudi se i Zajednica bračnih susreta koju predstavlja bračni par Dragić, supruga Vesna i suprug Jozo, koji su uključeni već osam godina. »Župnik nas je stalno poticao da se uključimo. Prvo nismo znali u što ulazimo, no nismo se pokajali, dandanas smo aktivni članovi Zajednice bračnih susreta. Imamo mjesečne sastanke na kojima bude 10-15 parova, dvaput godišnje organiziramo vikende, stalno nam se javljaju parovi koji žele proći vikend, tako da nas raduje interes za to«, kažu roditelji troje djece. Majka Vesna je domaćica, a otac Jozo radi kao keramičar te ističe da je teško naći majstore i zaposlenike. Ljudi su većinom zaposleni u trgovini, ugostiteljstvu, nekada je bila jaka drvna i tekstilna industrija, no danas je situacija teža…
Za one s težom financijskom situacijom i oskudicom spremno se brine 15 aktivnih članovi konferencije Udruge sv. Vinka koja je u đakovačkoj župi ujedinila župne bolesničke i karitativne skupine. O njihovim brojnim aktivnostima govori Ivan Bassi (35): »Dvaput godišnje dijelimo pakete sa živežnim namirnicama, a posredujemo i kod darivanja namještaja. Imamo suradnju s nacionalnim Caritasom kroz projekt ‘Za 1000 radosti’ pa smo zahvaljujući njihovim i našim sredstvima uredili životne uvjete korisnicima – nekima smo radili fasade i krov na kućama te obnavljali stanove. Godišnje imamo 5-6 humanitarnih akcija, poput one kada žene iz staračkoga doma peku ‘krofne’, pa ih mi prodajemo ispred katedrale. Naš župnik kaže da smo župa ‘kao iz modle’, kao iz kalupa – jer se mnogi u nas mogu ugledati, a i mi smo od drugih naučili kako još aktivnije i predanije raditi.«
Središnja đakovačka župa poznata je na nacionalnoj razini po svojim misijskim aktivnostima jer u široko slavonsko srce stane gotovo cijeli svijet, što potvrđuje i podatak da se Đakovčani sada skrbe za školovanje 535 djece od Brazila do Salomonovih otoka preko programa misijskih kumstava. U dvadesetak godina, koliko se animiraju misijske aktivnosti u župi, postignut je velik napredak zahvaljujući s. Ignaciji Ribinski (69). »Sada imamo već osam svećenika koje smo školovali i 12 bogoslova za koje se brinemo da mogu studirati. Baš je jedan dan u ured došao mlađi gospodin i rekao da će preuzeti financiranje za školovanje deset djece, a nisam ga ništa pitala, nukala. Vjernici čuju u obavijestima, stalno nas posjećuju misionari pa se kod župljana razvio misijski duh. Koji god misionar dođe, ne ode bez tisuću eura – to nije velika svota, ali za njih je važna«, govori s. Ignacija u prostorijama misijske zajednice – pet soba u nizu kojima odiše misijski duh jer je ondje velika karta svijeta, mnogi izlošci iz misijskih zemalja. Uz proslavu misijske nedjelje, u Đakovu se o misijama brine cijele godine. Redovito se četiri puta godišnje priređuju misijske prodajne izložbe predmeta i suvenira, a prihodi te »trgovačke zone« idu upravo za misijske potrebe te se već sada pripremaju za veljaču 2022. godine kada će biti jubilarna stota misijska izložba u njihovim prostorijama. S djecom se izrađuju krunice, imaju akciju Pjevača betlehemske zvijezde, organiziraju susrete za misijske animatore… »Vjeroučiteljica sam, a samo naučiti, a ništa ne činiti smatram velikim propustom. Ako ništa ne ću učiniti da netko upozna dragoga Boga, a ne može ga upoznati ako je gladan i žedan, onda ništa nismo napravili«, kaže s. Ignacija kada je pitamo što ju je potaknulo da se angažira u misijskom pastoralu, a otkriva da je možda presudila i genetika budući da joj je teta redovnica umrla u Argentini, a otac je također imao afiniteta za misije.
