Kako se govori o evangelizaciji u duhu sinodnosti, zanima me daje li »mandat« za svjedočenje i naviještanje sakrament krštenja ili sakrament svetoga reda? Pitam to jer sam imala jednu neugodnu situaciju sa župnikom…
K. Z.
Svaki kršćanin mora biti i svjedok – i to upravo snagom svoga krštenja, uči Katekizam Katoličke Crkve, ali trebamo razlikovati sveopće svećenstvo i ministerijalno svećenstvo. Kao vjernici po krštenju »postajemo udovi Kristova Tijela; ‘udovi jedni drugima’« (Ef 4,25). »Krštenje pritjelovljuje krštenike Crkvi. Iz krstionica rađa se jedinstveni narod Božji, narod Novoga saveza koji nadilazi sva naravna i ljudska ograničenja naroda, kultura, rasa i spola« (KKC, 1267), a krštenici tako postaju »živo kamenje« i ugrađuju se u »duhovni Dom za sveto svećenstvo«: »Oni po krštenju imaju udjela u Kristovu svećeništvu, u njegovu proročkom i kraljevskom poslanju; oni su ‘rod izabrani, kraljevsko svećenstvo, sveti puk, narod stečeni’ da naviještaju ‘silna djela Onoga’ koji ih iz ‘tame pozva k svojemu divnom svjetlu’ (1 Pt 2,9). Krštenje daje udioništvo u općem svećeništvu vjernika« (KKC, 1268), postavši udom Crkve, krštenik više ne pripada sebi te je »pozvan da bude drugima podložan, da im služi u zajedništvu Crkve, da bude ‘poslušan i podložan’ glavarima Crkve te ih susreće s poštovanjem i ljubavlju«. »Kao što krštenje donosi odgovornost i dužnosti, isto tako krštenik ima prava u krilu Crkve: pravo primati sakramente, hraniti se riječju Božjom i računati na druge duhovne pomoći Crkve« (KKC, 1269), a krštenici su preporođeni za sinove Božje, »dužni pred ljudima ispovijedati kršćansku vjeru koju su primili od Boga preko Crkve i sudjelovati u apostolskoj i misionarskoj djelatnosti naroda Božjega« (KKC, 1270). Dodali bismo: ne brkajući svoju ulogu s ministerijalnom službom svećenika.
Novi svećenik u našoj župi tijekom molitve Vjerovanja na misi nagne glavu u jednom dijelu. To do sada nikada nismo prakticirali, a budući da nama vjernicima ništa nije rekao, pitam se što je i kako ispravno. Postoji li potreba da se tijekom Vjerovanja naklonimo?
J. L.
Da ste nam pobliže naveli u kojem trenutku svećenik »nagne« glavu i kako, lakše bismo Vam odgovorili. No zato Vam citiramo »Opću uredbu Rimskoga misala« u kojoj piše da se za vrijeme Vjerovanja stoji (br. 43), a u brojevima 67 i 68 pobliže se govori o »Ispovijesti vjere« i ističe da je on odgovor »čitavoga okupljenoga naroda na Božju riječ, naviještenu u čitanjima iz Svetoga pisma i protumačenu u homiliji, te da – obrascem koji je odobren za liturgijsku uporabu – izričući pravilo vjere, dozove u pamet i ispovjedi velika otajstva vjere prije negoli započne njihovo slavljenje u euharistiji«, da se pjeva ili govori nedjeljom i svetkovinama, a može se govoriti i u posebnim svečanijim slavljima i slično. U broju 137 poziva se na br. 68 te dodaje: »Na riječi: I utjelovio se itd. svi se duboko naklone, a na svetkovine Rođenja i Navještenja Gospodinova pokleknu.« Pretpostavljamo da se Vaš novi svećenik nakloni, kako je zapisano, upravo u trenutku izgovaranja tih riječi.
