– Konačno zahlađenje! – uzdišem, ovnujski izgurujući »postmisno« društvance, ne bih li dohvatio bar četvorni decimetar hlada pod crkvenom strehom.
– Kakvo »zahlađenje«?! Kaj ti se pogoršalo, Vilkec? – poput golmana, ne da se Debeli samo tako izgurati iz svoga hladovitog peterca. – Uskuhale ti sive stanice pa si počel’ halucinirati?
– Ni slučajno! Pa prijatelju, ti si potpuno neinformiran! – preuzimam inicijativu. – Nisi čuo, nisi vidio naslove kako su nam »premijer i predsjednica zahladili«?
– A, tooo…! Zahlađenje, ha, ha! – zahihota Debeli, od njega i ostali, pa se dokopah sjene. – Je, blago nama, kako naša vlast misli na nas! Usred tih vrućina, usred tih požara, naši vođe su »uključili klimu«! Ma, sve bi učinili naši čelnici, muče se da narod rashlade! Vatra gori, a oni zahlađuju, »lede« nam oko srca i duše!
– Pa nisu li baš zbog te vatre, zbog tog »atraktivnog« požara i »zahladili odnose«? – Franc se dnevno poluinformira. – Nisu se znali dogovoriti tko bi prvi moral gasit’, a tko se doći slikati… Pa će na kraju nastradati ministar koji se jedini nadimio?!
– Ma kakva vatra, kakvi požari! Zahladili su oni odnose zbog dubljih, da ne reknem dubinskih razloga! – Toma, čitač između redaka, zastade i pogleda nas »uskim očima« pa prosikće: – Tajne službe! I veleposlanici! To njih »zagrijava« i »hladi«, muči ih čija će tu bit’ zadnja? Maah, otkako je umro naš Francek, i otkako su izmislili funkciju tog »polupredsjednika«, natežu se i dovikuju s brda na brdo, od Griča do Pantovčaka. Pa uvijek kad se predsjednik, ili sad predsjednica na nešto jače fokusira, naši junačni premijeri reprizno pokušavaju »fikusirati« samu predsjedničku ulogu i fotelju. To vam je prava istina, a ne vatra! Ne će nitko od tog požara izgorjeti, pa ni ministar koji se išao malo u more hladiti, dok veliki »zahlađuju« i zaglađuju…
– Od mora do mora, bez brodskog motora… – »zafalša« dosad tihi Dankec. – Od Pantovčaka do Banskih dvora, od Dvora do tri mora… eto vama pravog odgovora! Dječaci dragi, nije dosta čitati ni »između redaka«, treba nekad i »iza redaka«!
– Ak vi nemate usijane mozgove – poče se Debeli »češljati« prstima po znojnoj glavi – onda su valjda jedino meni, bedaku, od ovih vrućina pregorele sinapse! Zginul bum na toj žegi, kak i »Glista«, ali ja vas danas ništ ne razmem!
– Kako »ne razmeš«, naša »glisto debela«!? – krene Dankec u egzegezu. – Ljeto je. Doba odmora i mora. Pa su nam predsjednica i premijer zahladili odnose zbog tri mora, odnosno Inicijative tri mora! Nisu, nekako, složni u kojem bi se Hrvati okupali… Dovoljno? Ili da ti još nacrtam?
– Aaa… aha! Ha, ha, istina! – ipak se »pali lampica« Debelom, još mu mašina nije sasvim pregrijana. – Jer ako Crno more i nije baš hladno, Baltičko je sigurno i usred ljeta dovoljno svježe da se »zahlade« odnosi! Ma, da se rashlade sve do »ledene oznake«, kao na pivici na koju sad hrlim! Bar da grlo namočim, kad mi već nema namakanja nogica u moru…
– Vidiš, vidiš… – zamislih se na glas. – A možda bi nam to Baltičko more bilo dobro ne samo zbog plinovoda, nego i pravog morskog osvježenja? Mislim, možda bismo mi iz Zagreba brže stizali do Baltika nego do Jadrana? Prošlog mi je vikenda u jednom smjeru trebalo ukupno samo 24 kilometra kolona na ulazima i izlazima s autocesta i mostova. Sreća pa su nam cestarine »skoro badava«…
