Čitala sam u knjižici o čudotvornoj medaljici koju mi je poslala zaklada »Vigilare« da kada je u Parizu zavladala epidemija kolere, tko god je dobio čudotvornu medaljicu ozdravio je! Mislim da Gospa preko čudotvorne medaljice može zaštititi ljude od korone. Ja ju nosim i nisam dobila koronu. Mislila sam da je ovo važno podijeliti sa svećenicima kako bi pomogli ljudima.
Mihaela
Sjajan odgovor na Vaše pitanje daje se na internetskim stranicama Družbe sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga na kojima se tumači da je »Bezgrješna Djevica Čudotvornom medaljicom započela veliko djelo koje je okupilo milijune vjernika i privelo ih k Bogu, a to je vječna devetnica«. Svrha te devetnice dakako nije slijepo ili magijsko vjerovanje u moć čudotvorne medaljice bez ljudske suradnje s Bogom, nego je prva svrha »u vjernicima razvijati i usavršavati pobožnost i ljubav prema Mariji«. »Medaljica nam pokazuje Mariju kao posrednicu svih milosti«, pa kao vjernici vjerujemo da može pomoći i u ovom dobu u kojem živimo. Druga je svrha »poticati vjernike da se u nevoljama današnjice utječu molitvi, i to organiziranoj molitvi«. »Ono što je Marija govorila s. Katarini u prvom ukazanju, vrijedi i danas: ‘Vremena su teška; velike nesreće potrest će cijeli svijet. Križ će biti izložen porugama, po cestama će teći krv, križ će bit zastrt u tugu.’ Marija nas u svim nevoljama zove pred svetohranište, preko medaljice nas poziva na neprekidnu molitvu. Mir među narodima jedna je od najvažnijih nakana ove devetnice«, a treća je »gajiti kršćanski vjerski život u obiteljima«. Plodovi su velik odziv vjernika, pa i onih koji nisu bili praktični vjernici, ali su zajednički molili i mole. »Svi se mole na nakane svakoga pojedinca, a svaki pojedinac moli na nakanu svih ostalih. Uzajamno si daju lijep primjer. Tako se produbljuje vjernička svijest o odgovornosti za druge«, koja je i danas itekako potrebna jer dovodi do zajedništva u kojem se s Božjim pouzdanjem koristimo i nabožnim predmetima, ali ne upadamo u praznovjerje koje se protivi Božjim zapovijedima.
Moje se pitanje tiče Božjega govorenja u snu. Zanima me je li i danas u 21. stoljeću moguće osloniti se na poruke i upućivanja u snu – načelno govoreći i ako ih načelno ispravno protumačimo? Naime, s vremena na vrijeme prikazuje se jedan film u kojem se tvrdi da je moguće ući i utjecati na nečije snove. Zanima me teološko mišljenje: je li moguće da nam se Bog javi u snu i je li moguće da netko manipulira našim snovima kako bi nas uputio na krivi put, ali Bog ne da u tu »neprobojnu utvrdu«, nego nam progovara kako bi nas uputio i upozorio na pravi put?
Zahvalni čitatelj
»San jest nešto nužno i tajanstveno u ljudskom životu te ima dvije strane: on je počinak koji preporađa čovjeka, i uronjen je u tamu noći. Izvor je života i slika smrti; zato se odlikuje raznim prenesenim značenjima«, tumači Rječnik biblijske teologije i baš tom zadnjom rečenicom upućuje na činjenicu da je san pun različitih prenesenih značenja. Tako se na prvom mjestu za san kaže da je on »znak pouzdanja i prepuštanja«, pa zato pravednik koji budan razmatra Božji zakon i urezuje mudrost u svoje srce »čim legne, odmah je u miru i usne« (Ps 3, 6; 4, 9), pouzdaje se u Božju zaštitu – pa je tu i odgovor na to može li našim snom netko manipulirati – jer Bog »ne drijema i ne spava« (Ps 121, 4), pa stoga Isus nije bio uznemiren ni u najvećoj oluji (Mk 4, 40) te spavajući zapravo simbolizira savršeno pouzdanje u Boga. Na drugom mjestu isti Rječnik biblijske teologije odgovara i na Vaše prvo pitanje i kaže da zbog razloga koji je teško utvrditi, »možda zato što usnuli čovjek nije više gospodar sebe i ne pruža otpora, vrijeme se sna smatra pogodnim za Božji dolazak«. »Tako Bog, kao da želi postupiti više u skladu sa svojom navikom, pušta ‘tvrd san’, neku vrstu ekstaze, na Adama – koji je sam – da mu ‘napravi ženu’ (Post 2, 1) ili na nemirna Abrahama da s njim sklopi savez (Post 15, 2. 12): tada, u tami, probija božanski oganj (15, 17).« Nemojmo zaboraviti da Biblija govori o tome da Bog u snovima također pohađa svoje izabranike, objavljujući Jakovu svoju otajstvenu prisutnost, obojici Josipa svoje otajstvene naume. Zbog načina objavljivanja oni koji su imali takve sne izjednačavali su se s prorocima. Apokalipse su se najradije koristile tim načinom (sjetite se Knjige proroka Danijela), odvajajući ih od ljudskih pustih tlapnja da se baš njima Bog javio u snu. San međutim može biti i »vrijeme more, uzbuna i zloćudnih sila«, ali znači i »ono smrtonosno stanje u koje vodi grijeh«, pa se prenuti iz njega znači obratiti i vratiti pravomu životu u kojem vjernik »nije više biće noći, ‘više ne spava’, jer više nema ništa s grijehom i porocima noći, nego čeka na povratak Gospodara koji ga uvijek štiti i želi ga privesti k životu zajedništva sa sobom«.
