Djelomični i potpuni oprost
U jednom starom molitveniku čitao sam o 100 dana oprosta. Vrijedi li takva praksa i danas u Katoličkoj Crkvi ili je nadiđena?
Čitatelj
Katekizam Katoličke Crkve u broju 1471 kaže: »Oprost je otpuštenje pred Bogom vremenite kazne za grijehe kojih je krivica već izbrisana; to otpuštenje vjernik, pravo raspoložen i uz određene uvjete, dobiva posredovanjem Crkve koja, kao poslužiteljica otkupljenja, svojom vlašću dijeli i primjenjuje blago zasluga Krista i svetaca. Oprost je djelomičan ili potpun, već prema tome oslobađa li od vremenite kazne za grijeh djelomično ili potpuno, a svaki vjernik može oproste […] dobiti za se ili ih namijeniti za pokojne.« Valja pojasniti da uz oproštenje grijeha postoje i zaslužene »vremenite kazne« koje u zemaljskom vremenu valja ispaštati, a – kako piše mons. Želimir Puljić – ako ih se nismo oslobodili na ovom svijetu, »nosimo ih kao prtljagu sa sobom u drugi život, u čistilište«.
Za primanje oprosta postoje i uvjeti, a Crkva dijeli djelomične ili potpune oproste, koji su se povijesno razlikovali. Za potpuni oprost treba biti u stanju milosti koje se postiže sakramentom ispovijedi i pričesti te se uz to treba pomoliti na papinu nakanu. Oproste udjeljuje papa te se mogu dobiti u različitim prigodama, a kako bi se izbjeglo nerazumijevanje, uz navedeni katekizamski broj o oprostima govori i apostolska konstitucija »Indulgentiarum doctrina« pape Pavla VI. kako bi bilo jasno da se čovjek za primanje oprosta mora ispovjediti i pričestiti i ispuniti sve druge uvjete.
Nekada su prakse bile različite, pa je čak bilo i prijevara vezanih uz »podjeljivanje« oprosta, koje je kroz povijest osuđivalo i više papa, a upute o preustroju prakse dijeljenja oprosta dao je konačno Pavao VI. spomenutom apostolskom konstitucijom. Prema riječima R. Gerardija u »Enciklopedijskom teološkom rječniku« preustroj je dovršen u novom tekstu »Priručnika za oproste«, a prema onome što on piše oprost od 100 dana o kojem pišete (ako dobro tumačimo, jer nismo vidjeli molitvenik koji spominjete) spadao bi u djelomične oproste. Naime, kao što smo rekli: oprost može biti djelomičan ili potpun, »već prema tome oslobađa li od dijela ili od svih vremenitih kazna«, piše Gerardi.
Upravitelj župe nije isto što i župnik
Koja je razlika između upravitelja župe i župnika? Neke se svećenike oslovljava na jedan, neke na drugi način. Zar postoji razlika među tim dvjema vodećim ulogama svećenika u župi?
Kruno Z.
Ukratko, kako tumači naš crkveni pravnik Jure Brkan, »zakonski zastupnik župe je redovito župnik« i o tome nam govori kanon 532 Zakonika kanonskoga prava; »u izvanrednim okolnostima zastupnici župe mogu biti: voditelj (kan. 517, § 1), župni upravitelj (541, § 1) i župni vikar (kan. 549)«. Navest ćemo samo jednu izvanrednu okolnost: na primjer, kada je neki svećenik imenovan župnikom u jednoj župi, ne imenuje ga se župnikom i u drugoj koja je prazna, to jest bez svećenika (koja, primjerice, trenutačno nema svećenika zbog smrti ili maloga broja svećenika), nego ga se imenuje upraviteljem župe, a on je obvezan obavljati sve župničke zadaće i službe.
