Magistra edukacije hrvatskoga jezika i književnosti te komparativne književnosti Valentina Jandrašek, nakon otkaza kao tehnološki višak na radnom mjestu lektorice u manjoj izdavačkoj kući i s dijagnozom cerebralne paralize, nije posustala. Osnovala je nakladničku kuću »Speravi« u rodnom Zagrebu. Cilj je »Speravija« približiti djeci bogatu hrvatsku nacionalnu, jezičnu, kulturnu i katoličku baštinu, a prvo je izdanje te nakladničke kuće »Velika tajna čudesnog otoka«, slikovnica o molitvi svete krunice. Rado je posvjedočila kako je došla na ideju za pokretanje nakladničke kuće i zašto ju je nazvala »Speravi« prema geslu bl. kardinala Stepinca, o slikovnici, invaliditetu te snazi vjere i nadahnuću.
»Želja za pisanjem u meni je još od osnovnoškolskih dana, a talent sam otkrila pišući čestitke za razne prigode najbližima. Tijekom daljnjega školovanja umnožavala sam ono što mi je Otac dao, pisala sam recenzije knjiga i rubrike za mrežne izvore, duhovne crtice iz svakodnevnoga života i razmatranja za stranicu župe. Pišem o vjerskim temama, hrvatskoj kulturi, baštini, svemu što me zanima i gdje osjećam da Gospodin želi iskoristiti dar koji mi je dao«, započela je razgovor autorica brojnih recenzija knjiga.
Vlasnica, urednica naklade »Speravi« i autorica većine tekstova rođena je s dijagnozom celebralne paralize. O snazi i jačanju vjere je rekla: »Zahvaljujući požrtvovnosti svoje majke i milosti nebeskoga Oca, danas se moja dijagnoza očituje samo kao motorička smetnja koja me ne ograničava u svakodnevnim aktivnostima. Ako nam Bog daje križ, daje i snagu. Smatram da me zbog invaliditeta ojačao u nekim krjepostima. Čovjek je slobodan kad se prihvati takav kakav jest. Naša ilustratorica Silva Kedmenec također je osoba s invaliditetom, s mišićnom distrofijom koja je veže za kolica, ali je to ne sprječava u ilustriranju. Možda je spora, ali je ustrajna i talentirana. Rekla bih da Gospodin ima posebno povjerenje u duše onih kojima daje teži križ.«
Pod Stepinčevim zagovorom
»Speravi« je osnovan u studenom 2024. godine i kao izdavačka kuća usredotočen je na približavanje djeci hrvatske kulturne, nacionalne i jezične baštine, a izdaje i slikovnice o katoličkoj vjeri. Kako je došlo do osnivanja »Speravija« i po čemu su jedinstveni otkrila je ova župljanka sv. Vida mučenika u Brdovcu: »Želeći staviti u službu svoj dar za pisanje raznovrsnih tekstova i ljubav prema stručnomu zvanju, pokrenula sam ‘Speravi’. Svoj profesionalni i životni put povjerila sam prije nekoliko godina zagovoru bl. Alojzija Stepinca. Po njegovu sam zagovoru dobila radno mjesto lektorice u manjoj izdavačkoj kući.«
Da nisam u Velikom tjednu ostala bez posla, ‘Speravija’ danas ne bi bilo. Iz molitve na jednom klanjanju proizišao je naziv ‘Speravi’: kao simbol nepokolebljive nade kakvu je njegovao i promicao bl. Stepinac. Preuzet je iz njegova biskupskoga gesla (In Te, Domine, speravi / U Tebe se, Gospodine, uzdam), a latinski je oblik hrvatskoga značenja ‘uzdam se, uzdati se’. Središte loga čine dva kanarinca (neki od kućnih ljubimaca koje je kardinal za života imao). Na glavama nose hrvatske tradicijske kape (ličku kapu i slavonski šešir), slobodni su na grani, a okruženi su lepoglavskom čipkom. U dnu loga naziv je naklade napisan na glagoljici. Autorica loga i vizualnoga identiteta naklade je ilustratorica Silva.«
Za kreiranje loga nakladničke kuće »Speravi«, kao i ilustracije u slikovnicama, zaslužna je ilustratorica Silva KedmenecPriča »Speravija« priča je nade
Prvo je izdanje »Speravija« slikovnica »Velika tajna čudesnog otoka« o molitvi krunice primjerena za djecu stariju od pet godina. »Budući da je molitva krunice često isticana kao jedan od temelja duhovnosti hrvatskoga naroda, željeli smo je djeci približiti kao molitvu razmatranja Kristova života i prijateljstva s Isusom i Marijom«, rekla je i dodala: »Dosadašnji su odjeci vrlo dobri, a najviše me veseli informacija da je dijete nakon čitanja slikovnice revnije molilo krunicu s roditeljima ili poželjelo izmoliti bar jednu deseticu krunice. Usmjereni smo na najraniju dob upravo stoga što se u toj dobi djeci usađuju temeljne navike pa se koristimo prilikom da im stvorimo naviku čitanja, promišljanja i prihvaćanja različitosti kroz priču koja će im biti zanimljiva i dinamična.«
»Priča ‘Speravija’, a i priča mojega života, priča je nade. Baš one kojoj je, slučajno ili ne, posvećena i ova jubilejska 2025. godina. Ne znam kako će naš poslovni pothvat završiti, iako vjerujem da je i Božji. ‘Speravi’ je nastao u okolnostima u kojima je mogao zavladati očaj. Ali je zavladala odluka da ćemo služiti Bogu sa svime što nam daje: i talentima i križevima i borbama. Vjera, točnije osobni odnos s Isusom, izvor je svega što činim i što planiram činiti u budućnosti. Doista se trudim ne činiti ni najmanju stvar u danu i životu ako ona ne proizlazi iz molitve i ako joj nakana nije dobro mojih bližnjih i svih koji se nađu na mom putu. Bog nas s razlogom stavlja na određena mjesta i zahvalna sam mu što je mene stavio upravo tu gdje jesam. Treba se usuditi rasti ondje gdje smo posađeni, a plodovi su onda, po milosti, obilni.«
