Poštovani! U lipnju će naš nadbiskup posjetiti našu župu i crkvu te ću imati priliku susresti se s njim. Zanima me trebam li mu poljubiti biskupski prsten. Pitala sam više ljudi, a dobila dvoznačne odgovore. Hvala što ćete mi pomoći i riješiti moju nedoumicu.
Čitateljica
Biskupski prsten uobičajeno se ljubi rimskomu biskupu kao poglavaru Katoličke Crkve, ali se ljubi i ostalim biskupima. Dr. Juraj Cenkić u svojem članku »Poraba crkvenog prstenja« piše pak da se za ljubljenje pontifikalnoga kardinalskoga i biskupskoga prstena »dobiva 50 dana oprosta«, ali nam dr. Ante Crnčević u tekstu »Prsten vjernosti i štap vodstva. O znakovima biskupske službe« (Živo vrelo, 1/2015) među ostalim tumači smisao ljubljenja prstena: »Biskup nosi prsten na prstenjaku desne ruke. Običaji izražavanja poštovanja prema biskupu i njegovoj službi stvorili su običaj da se biskupu ljubi prsten (premda se rabi riječ rukoljub), kako bi se i sama gesta očitovala kao čin zajedništva u Crkvi i priznanje pastirske službe u njoj, a ne prvotno kao iskazivanje časti osobi biskupa.« U toj je rečenici sadržan i odgovor (da se prsten ljubi) i razlog zašto to vjernici čine (kao čin zajedništva i priznanje pastirske službe u Crkvi). Kada je papa Franjo u posjetu Loretu 25. ožujka 2019. »odbio« da mu (mnogi) vjernici poljube njegov papinski – ribarski – prsten, pokrenula su se i neka pitanja o »opravdanosti« ili »neopravdanosti« te geste, pa su neki domaći javni komentatori govorili da je kod ljubljenja biskupskoga ili papinskoga prstena riječ o običaju koji bi trebalo dokinuti. No nije papa Franjo prvi koji je, da tako kažemo, »smanjio« neke izvanjske geste, o čemu piše i »Aleteia.org«, pojašnjavajući da je 30. studenoga 1952. i Pio XII. objavio motuproprij »Valde solleciti« jer je htio »smanjiti malo izvanjske čine«, taj put vezane uz kardinale. No vratimo se papi Franji čiju je gestu protumačio tadašnji ravnatelj Tiskovnoga ureda Svete Stolice Alessandro Gisotti koji ga je izravno pitao zašto je to učinio, a Papin je odgovor bio jednostavan: higijena. To jest, velik je broj vjernika osobno pozdravljao Papu u marijanskom loretskom svetištu pa je Gisotti izjavio: »Kada su dugi redovi vjernika, Sveti Otac želi izbjeći rizik zaraze. Ne zbog sebe, nego zbog vjernika.« Kada su manje skupine vjernika u pitanju ili pojedine osobe, Papi ljube prsten (ne ruku, kako se pogrješno govori), a papa Franjo u Loretu nije ništa promijenio. Dapače, pokazao je obzirnost jer se kasnije susreo s bolesnicima, među kojima su bila i djeca. Vjerujemo da ćete i Vi, iz prilike u kojoj se nađete kod posjeta nadbiskupa, sami donijeti najbolju odluku.
Pažljivo sam čitao Vaš izvještaj s Papina pohoda Mađarskoj i uočio sam da se spominjao pojam panagija kada se pisalo o susretu Svetoga Oca s pravoslavnim mitropolitima. Možete li pojasniti što je panagija i ima li povezanosti s rimokatoličkom vjerom?
H. Š., Zagreb
Hrvatski obiteljski leksikon navodi da je panagija epitet Bogorodice, a na drugim ćete mjestima pronaći da etimološki dolazi iz grčkoga jezika i znači »Presveta«. No objašnjava se da je i riječ o Bogorodičinoj ikonici koju episkop (dakle, pravoslavni biskup) nosi na prsima kao znak episkopskoga dostojanstva. Na portalu Nedjelja.ba Dražen Kustura tumači da je panagija dio »odežde« (svečane odjeće) episkopa, uobičajeno je kružno-ovalnoga oblika i najčešće je izrađena od drva. »U njoj se gotovo uvijek nalazi ikona s likom Bogorodice koja u ruci drži maloga Isusa te je ukrašena srebrom, zlatom ili nekim drugim dragim i poludragim kamenjem. Panagija je sastavni dio odjeće episkopa, a trebala bi ga podsjećati na trajno nošenje Isusa Krista u svom srcu te na njegovo pouzdanje u Majku Božju. Osim pravoslavnih biskupa i neki arhimandriti imaju pravo nositi panagiju oko svojega vrata, a po dugoj tradiciji kijivski metropolit nosi dvije panagije. Uz panagiju obično se veže i enkolpija (grč. enkolpos – nešto što stoji na grudima), a označava kutijicu s relikvijama (obično križić, medaljon ili Kristov monogram). On je ranije bio u obliku diptiha. Na njegovoj unutrašnjoj strani bila je predstavljena Bogorodica, a na drugoj Krist ili Presveto Trojstvo u obliku triju anđela, po uzoru na izvještaj Knjige Postanka kada su tri ‘gosta’ posjetila Abrahama (Post 18, 1-8).«
