Američki su znanstvenici sa sveučilišta u New Yorku odlučili usporediti količinu plastike koja se nalazi u organizmu maloga djeteta i u organizmu odrasloga čovjeka. Opterećenje ljudskoga tijela mikroplastičnim otpadom odredili su u uzorcima fecesa. Došli su do poraznoga otkrića: u stolici jednogodišnjega djeteta nalazi se pet do petnaest puta veća količina polikarbonatne i PET-plastike (Environ. Sci. Technol. Lett., 22. 9. 2021.).
Izloženost mikroplastici mjeri se s obzirom na kilogram tjelesne mase, pa je tako izmjereno da svakoga dana 83 mikrograma PET-plastike završi u debelom crijevu male djece. U odraslih ljudi taj broj iznosi »samo« 6 mikrograma. Stoga treba ispraviti viralnu informaciju o tome da svakoga tjedna čovjek pojede 5 grama plastike (masa jedne kreditne kartice!). Taj je podatak točan, ali se odnosi na prosječan unos plastike. Rezultati najnovije studije upozoravaju da, zapravo, novorođenčad i mala djeca gutaju mnogo veće količine plastike.
Kannan Kurunthachalam, profesor medicine i voditelj studije, objašnjava: »Bili smo iznenađeni vidjevši da feces maloga djeteta sadrži mnogo veće količine plastike. To može biti povezano s učestalim žvakanjem tekstila, plastičnih igračaka, ali i puzanjem po plastičnim tepisima. Mnogi proizvodi kojima se koriste roditelji, poput plastičnih bočica i druge ambalaže za čuvanje hrane, zasigurno pridonose većoj izloženosti njihove djece plastičnim polimerima.«
Nakon otkrića da su dnevni boravak i dječja soba izvor plastične kontaminacije za najmlađe članove obitelji, treba razmisliti o uklanjanju nepotrebne plastike iz svakodnevnoga okoliša. Tako je, na primjer, kohorta plišanaca u dječjem krevetiću sasvim nepotreban rizik za malene. To je plastični ukras koji se linja, otpušta polimerne dlačice u zrak koji udišu djeca.
Osim mikroplastike, istraživači su u fecesu male djece detektirali prisutnost ftalata, kemijskih omekšivača plastike, te bisfenola A, monomera koji služi za proizvodnju polikarbonatne plastike. Oba kemijska spoja pripadaju skupini endokrinih disruptora, odnosno hormonskih otrova, koji remete hormonsku ravnotežu i izazivaju neurološke, imunosne i reproduktivne poremećaje.
Plastifikacija dječjega okoliša, ali i djece, posebno je postala intenzivna tijekom pandemije koronavirusa. Mnoga su djeca i tinejdžeri obvezni nositi plastične zaštitne maske tijekom nastave.
Nikada u povijesti moderne civilizacije djeca nisu bila prisiljena satima prekrivati lice – plastikom. Dokazano je da mnoge kemijske tvari, uključujući mikroplastiku, napuštaju površinu maski te završavaju u dišnom sustavu korisnika maske (Water Research 2021, 196, 117033). Stoga su upravo djeca ugrožena izlaganjem novomu izvoru plastičnoga onečišćenja.
Vrlo je vjerojatno da će se uskoro pojaviti studija koja pokazuje nagao porast onečišćenja plastikom među populacijom školske djece. Posljedice svakodnevnoga višesatnoga disanja kroz plastičnu masku koja se linja lako su mjerljive. Dovoljno je uzeti uzorak krvi, urina ili fecesa i odrediti masu mikroplastike ili plastičnih aditiva. Osim mjerenja jutarnje tjelesne temperature pri ulasku u školu, briga o školskoj djeci mora sadržavati i preventivni pregled stupnja plastifikacije tkiva i organa.
Srećom, novorođenčad i mala djeca nisu dužna nositi plastične zaštitne maske pa objavljeni podatci američkoga istraživanja vjerojatno nisu povezani s epidemijskim mjerama. No štetni se učinci zatvaranja, zabrana igre na dječjim igralištima i prisilnoga boravka u zatvorenim prostorima ne mogu isključiti. Od posljedica plastifikacije dnevnoga boravka nisu zaštićena ni djeca u majčinoj utrobi. I to su dokazali američki znanstvenici – izmjerili su mikroplastiku i PET-plastiku u mekoniju, u prvoj stolici novorođenčeta. Drugim riječima, današnja se djeca rađaju s plastikom u svojem tijelu.
