Poštovani, pišem Vam jer zbilja ne znam kojem svećeniku da se obratim oko stvari koja me dosta muči. Vidjela sam da ste već o toj temi pisali, tj. da ste dali odgovor jednom čitatelju. Ipak bi htjela vidjeti možete li mi dati neki savjet oko moga problema. Naime, imam djevojčicu od 3 godine – zdravu, bistru, sve super. Krštena je, odemo u crkvu s njom, suprug i ja učimo, tj. potičemo je da se svake noći prije spavanja pomoli i prekriži. Još je malena pa ne »kuži« baš sve to. Obitelj smo kao i svaka druga i nastojimo što više biti u molitvi i vjeri, mada iskreno ima dana kada i pokleknemo. Moj se problem pojavio 10. srpnja ove godine kada je u dvorište suprugovih roditelja ušla žena za koju se u mjestu priča da je sposobna napraviti svakakve čari. Došla je do moje curice i stala i gledala u nju, krenula je potapšati je po glavi, međutim dijete kao dijete se okrenulo i nastavilo se igrati. Uspjela je samo malo dotaknuti je rukom po kosi. Inače, u te stvari vjerujem i ne vjerujem, nemam neki stav o tome. Strah me je da joj nije naudila. Želim je zaštiti i ne znam kako da to napravim. Svako je jutro otad blagoslovim blagoslovljenom vodom kad se probudi i prije spavanja. U nadi da ćete mi odgovoriti, puno zahvaljujem!
Odmah ćemo Vam reći da možete biti mirni i da ne podliježete pričama svoje okoline – i još k tome ružnima – o Vašoj sumještanki. Ružne priče i glasnike o drugima, kojima se ističe nekakve njihove »neobičnosti«, a ponekad i negativnosti, sigurno ne pridonose ni duhovnom ozračju u Vašem mjestu, ali niti u župi u kojoj živite. Zato bi se svi trebali sjetiti nauka Katoličke Crkve – o čemu ste vjerojatno i čitali u našem odgovoru – da je praznovjerje grijeh, a glasine su u Vas unijele strah za Vaše dijete. A najbolji je protulijek – vjera u Isusa koji nam je rekao: »Ali ni vlas vam s glave neće propasti. Svojom ćete se postojanošću spasiti« (Lk 21, 18-19), kao i život u stanju milosti bez teškoga grijeha, a u jednome od naših odgovora citirali smo i franjevca dr. o. Josipa Blaževića koji je napisao: »Gdje postoji živa vjera, tamo magija nema moć«, pa Vas i mi potičemo da i dalje, kao što ste to činili i dosad, živite svoj molitveni i vjerski obiteljski život i u tom duhu i dalje odgajate svoju kćer. Božja prisutnost u vašim životima donosi – i to znamo – obilje milosti, jer »gdje se umnožio grijeh, nadmoćno izobilova milost: kao što grijeh zakraljeva smrću, da tako i milost kraljuje pravednošću za život vječni po Isusu Kristu Gospodinu našemu« (Rim 5, 20b-21).
Mora li u ovim vrućim ljetnim danima svećenik nositi misnicu tijekom mise?
Marcela K.
Ljetne su vrućine izazov svima nama, pa tako i svećenicima pa se neki ljeti odluče misu slaviti samo s albom i štolom u pripadajućoj liturgijskoj boji. No, Opća uredba Rimskoga misala (OURM) – o čemu smo već bili i pisali – u broju 335 navodi: »U Crkvi, koja je Kristovo Tijelo, nemaju svi udovi iste uloge. Ta se raznolikost služba u euharistijskome slavlju na izvanjski način očituje raznovrsnošću bogoslužnoga ruha«, a u broju 337 ističe: »Vlastito odijelo svećenika predsjedatelja, u misi i u drugim svetim činima koji su izravno s misom, jest kazula ili misnica, koju oblači na albu i štolu, osim kada je drukčije određeno«, pa se stoga i svećenici predsjedatelji misnih slavlja drže te uredbe, no »konferencije biskupa mogu odrediti i Apostolskoj stolici predložiti prilagodbe koje će odgovarati potrebama i običajima pojedinih krajeva« (OURM, 342), pri čemu se mogućom prilagodbom misnoga ruha u ljetnom razdoblju na pojedinim područjima ne banalizira ni samo misno ruho, ni njegova simbolika.
