Čuo sam zadnjih dana tumačenja da simboli koje nose današnji katolički svećenici i biskupi uopće nemaju katoličku tradiciju, nego da su »uvezeni«. Mislim na svećenički kolar, kao i biskupsku mitru. Je li to istina i odakle zapravo dolaze ti simboli?
Vid M.
Mogli bismo se našaliti pa Vam odgovoriti protupitanjem: Jeste li vidjeli da su Isusovi učenici i apostoli nosili kolare ili mitre? Logičan je odgovor da niste, pa je isto tako logično da je i katolička tradicija u svoj redoviti život unosila neke posebne znakove iz »života oko sebe«, ali koji u katoličkoj tradiciji poprimaju svoj dublji simbolički smisao. Premda znamo da odijelo ne čini čovjeka, ipak nam je odijelo važno jer po njemu odmah prepoznajemo neke ljude i neke službe: liječnici odijevaju svoje službeno odijelo dok su u službi, policajci svoje, vatrogasci svoje… Odjeća ili uniforma jest i znak, pa tako i svećeničko odijelo i kolar, kao i talar ili reverenda. Kroz povijest, kako su nastajale redovničke zajednice – bilo muške bilo ženske – i one su birale načine na koje će se odijevati, to jest kakav će biti izgled njihove redovničke odjeće, a to biraju i danas: na taj se način i odijelom i odjećom – svjedoči. I da konačno dođemo do biskupa: biskupi nose dvije vrste kapa. Jedna je manja i biskupi ju nose i izvan liturgije i na liturgiji, a druga je mitra i nose ju biskupi, kardinali i pape, a i poneki opati, na misama – i znak su njihove vlasti. Obična kapa ili »zucchetto« (cuketo) ili »soli Deo« (samo Bogu) počela se nositi u srednjem vijeku i njime su klerici pokrivali svoje tonzure, to jest ošišani i obrijani dio glave, kako bi se zaštitili od hladnoće i kiše. I danas biste mogli zateći pokojega redovnika da nosi takvu kapicu, no to je rijetkost. Za mitru se mislilo da potječe od židovskih velikih svećenika, no danas se misli da potječe iz antičke Grčke. Do 11. stoljeća nije bila dio biskupske liturgijske odjeće, a danas je na misi – obvezna.
Što znači spajanje biskupija »in persona episcopi«? Možemo li takvomu trendu spajanja biskupija svjedočiti i u Hrvatskoj s obzirom na depopulaciju i sve manje vjernika?
Čitateljica
Iz naziva je jasno da bi to spajanje značilo »u osobi biskupa«, to jest da bi jedan biskup mogao upravljati dvjema različitim biskupijama. Razloge za takvu mogućnost – koja je u nekim zemljama, pa i nama bliskoj Italiji, ali i u Kanadi i drugdje u svijetu postala ponegdje stvarnost – naveli ste i sami: ako bi došlo do dodatne depopulacije, sve manjega broja stanovnika, a time i vjernika; ako bi se smanjio broj biskupa, kao što imamo primjere da posebno u europskim i takozvanim zapadnim zemljama ima sve manje duhovnih zvanja, moglo bi se dogoditi da se neke biskupije spoje u jednu – u biskupovoj osobi. Neki su talijanski mediji, na temelju odluka koje je u pojedinim slučajevima u kojima bi talijanski biskupi zbog kanonske dobi odlazili u mirovinu, pisali da papa Franjo od 2019. zapravo »povećava« talijanske biskupije. No u pravnom smislu te dvije biskupije ne postaju jedna, ali bi se moglo reći da će se možda nekada dogoditi i teritorijalno spajanje, ali to doista ne možemo predvidjeti niti znamo ovaj čas. Iskreno, nama se ne čini da bi naša Crkva mogla brzo doći do takvih okolnosti, ali smo svi pozvani moliti za nova duhovna zvanja.
