Može li i u kojim uvjetima Crkva uskratiti sprovod pokojniku? Što mora biti razlog – postoje li propisane odredbe ili je ta odluka na osobnoj prosudbi svećenika?
Mario
Od svakoga ćete pastoralnoga djelatnika, to jest svećenika, gotovo redovito čuti rečenicu koja puno govori o vjerničkom stajalištu prema sprovodu: sprovod i pokop djelo su kršćanskoga milosrđa i rijetko će se kojemu pokojniku uskratiti sprovod. No i na tom području – pišu naši biskupi – »valja poučavati vjernike o smislu kršćanskoga sprovoda i ujednačiti pastoralnu praksu«. »U suprotnom slučaju kriteriji i postupci smućuju i sablažnjavaju vjernike« (Direktorij za pastoral sakramenata u župnoj zajednici, br. 240), pa zato naši biskupi pišu: »Neka se kršćanski sprovod uskraćuje samo u slučajevima koje predviđa Zakonik kanonskoga prava« (ZKP). A on u kanonima 1184 i 1185 određuje: »§ 1. Crkveni sprovod treba da se uskrati, osim ako su prije pokazali neke znakova kajanja: 1. općepoznatim otpadnicima od vjere, krivovjernicima i raskolnicima; 2. onima koji su izabrali spaljivanje svoga tijela radi razloga protivnih kršćanskoj vjeri; 3. ostalim očitim grešnicima kojima nije moguće dopustiti crkveni sprovod bez javne sablazni vjernika. § 2. Ako ima neke dvojbe, neka se traži savjet mjesnog ordinarija, čijeg se suda treba držati« (kan. 1184). »Onomu kome je uskraćen crkveni sprovod treba da se uskrati i svaka sprovodna misa« (kan. 1185). To kažu i naši biskupi: »Da se izbjegne zbunjenost vjernika, u nekim slučajevima bilo bi prikladno obaviti sprovod veoma trijezno pa i bez mise: npr. u slučaju samoubojstva ili u slučaju pokojnika, formalno odijeljenog od crkvene zajednice, koji nije očitovao nikakvu volju pomirenja« (Direktorij, br. 245).
Čuo sam u vijestima da je u Švicarskoj donesena odluka o zabrani nošenja islamskih burki. Znam da to ne pripada europskomu identitetu. Kakav bi trebao biti odnos vjernika prema tome, smiju li se ograničavati vjerske slobode vjernika drugih vjera?
Čitatelj
Budući da ne možemo ulaziti u sve detalje i nijanse toga vrlo važnoga pitanja, prenijet ćemo Vam tek nekoliko rečenica »Stajališta Švicarskoga vijeća religija o inicijativi za zabranu prekrivanja (lica)« od 19. siječnja ove godine. Već se u uvodu ističe da je »sloboda osobe središnje dobro naše liberalne državnopravne demokracije i zaštićena je Ustavom«, a vjerska je sloboda temeljno ljudsko pravo. Stavljajući pitanje pokrivanja glave i lica upravo u taj kontekst – kontekst vjerskih sloboda – Vijeće ističe da »sve dok je pokrivanje izraz vjerskoga uvjerenja, zabrana pokrivanja sa stajališta Vijeća nerazmjerno je ograničavanje vjerskih sloboda«, pri čemu se Vijeće ograđuje od bilo kakvih ideoloških i drugih razloga za prekrivanje lica u javnosti. I savezi katoličkih, reformiranih i židovskih žena odbacuju inicijativu za zabranu nošenja burki jer prema njihovu mišljenju »potkopavaju vjersku toleranciju i potiču polariziranje«, a Švicarska biskupska konferencija upozorila je da javno nošenje vjerskih znakova »pripada vjerskoj slobodi, a ona je kao takva i zaštićena«.
S moje je krunice otpalo raspelo koje se nalazi u središnjem dijelu koji spaja dvije desetice. Mogu li se i dalje koristiti tom krunicom? A i ne znam kamo s tim križem, odnosno kamo inače s predmetima koje sam blagoslovila i više ih ne trebam?
Mara
I oštećena krunica ostaje – krunica, pa ne vidimo razloga zašto se ne biste i dalje koristili njome za molitvu, posebno stoga što vjerujemo da Vam je draga. Vjernici nabožne predmete koji im puno znače uobičajeno čuvaju, pohrane u neku kutiju ili na neko drugo prikladno mjesto, jer ih uz te predmete vežu lijepi vjernički osjećaji, pobožnost i – uspomene. Dovoljno je samo sjetiti se s kojom ljubavlju čuvamo krsne svijeće i bijelu haljinicu s krštenja naše djece ili neke druge važne nam predmete, a sam pogled na njih naše misli usmjerava tamo kamo treba – prema Bogu i molitvi.
