Dopušta li Crkva tetoviranje. Poznat mi je onaj citat iz Staroga zavjeta, no odakle proizlazi crkveno stajalište o tetovaži?
Dragica
U različita su se povijesna vremena ljudi „obilježavali” ne samo tetovažama, nego i na druge načine. Podsjetit ćemo samo na povijest vjernika u Bosni i Hercegovini pod osmanlijskom vlašću kada su se djevojke katolikinje tetovirale križem, uobičajeno na vidljivu mjestu na ruci. U katoličkom nauku tetoviranje se nije zabranjivalo, a ne zabranjuje se ni danas. No kao i kod svakoga ljudskoga čina, i čin odluke o tetoviranju trebamo staviti u širi kontekst odnosa čovjeka prema Bogu. Kada bi se netko tetovirao i na taj način obilježavao svoje tijelo iz neke želje da na taj način „prkosi” tijelu koje mu je Bog darovao, o njegovu bismo činu mogli prosuđivati s moralnoga stajališta, kao što prosuđujemo i o svakom drugom činu vezanu uz ljudsko djelovanje, ukrase, modu i slično. Dakle, samo po sebi tetoviranje nije ni zabranjeno ni nemoralno. No nemoralno može biti ono što ljudi tetoviraju na svoje tijelo pa valja o tome razmisliti i svakako izbjegavati.
Čula sam da su vitezovi Malteškoga reda i Svetoga groba Jeruzalemskoga jedino priznati od Crkve. Zato mi je bilo neobično u prvom redu na proslavi Majke Božje od Kamenitih Vrata vidjeti predstavnika Braće hrvatskoga zmaja. Spominje ih se i u kontekstu masona. Je li to točno?
Čitateljica
Špekulirati i nagađati – i to bez dokaza – o bilo kome, bilo da je riječ o pojedincu, udruzi, društvu ili pokretu nije ni časno ni moralno. No to se često događa i takvo je razmišljanje došlo i do Vas, pa onda glasine o nekim udruženjima – u kojima su članovi i aktivni, praktični vjernici katolici – možemo čuti i u javnosti, a cijelo se društvo ili udruženje stavlja pod sumnju i znak upitnika. Da bismo o bilo kome mogli donositi sud, a posebno da bismo ga mogli širiti u javnosti, trebali bismo imati dokaze i argumentirano iznijeti podatke. Dok ih nemamo i dok samo nagađamo i dok vrijedi ona: „Čuo sam od drugih”, možemo upasti u grijeh ogovaranja i klevetanja, što kao vjernici – bez obzira slažemo li se s djelovanjem nekih udruženja ili ne – moramo izbjegavati. I da se vratimo na Vaše pitanje, nismo naišli na dokaze da bi Braća hrvatskoga zmaja kao udruga bili masonska udruga.
Molimo vas da nam sve objasnite i preporučite pobožnost Presvetomu Srcu Isusovu – devetnicu prvih petaka u mjesecu i pet prvih subota Prečistomu Srcu Marijinu.
J.K., München
Kada smo nedavno pisali o pobožnosti prvih petaka, kratko smo pisali i o pobožnosti Presvetomu Srcu Isusovu, koja se veže uz viđenja svete Marije Margarete Alacoque. Blagdan Presvetoga Srca Isusova počeo se slaviti 1697. kada je papa Inocent XII. sestrama Pohoda Marijina u francuskom samostanu Annecy dopustio slaviti taj blagdan. Kasnije su pape dopustile da se taj blagdan slavi i u drugim mjesnim Crkvama, a od 1856. se slavi u sveopćoj Crkvi zahvaljujući papi Piju IX. Pobožnost Prečistomu Srcu Marijinu veže se uz ukazanja u Fatimi iz 1917. godine, posebno uz drugo u kojem je Majka Božja najavila da će mali vidioci Jacinta i Franjo uskoro biti odvedeni u nebo, a treća vidjelica – Lucija – ostat će na zemlji kako bi se proširilo štovanje Bezgrješnoga Srca Marijina. Prema tom viđenju i kasnijim viđenjima Lucije u samostanu Pontaverda, Djevica Marija s kojom je bilo Dijete Isus svima je koji ju budu štovali obećala spasenje i zagovor na smrtnom času. Dakle, što se tiče pobožnosti prvih petaka (devet) i prvih subota (pet), možemo reći da su oni zapravo čini zadovoljštine i osobnoga posvećenja bilo Presvetomu Srcu Isusovu bilo Prečistomu Srcu Marijinu za svakoga vjernika koji ih obavi barem jednom u životu. Po tim pobožnostima kao vjernici primamo velike milosti po obećanjima koja su nam darovana, ali to ne znači da za sebe tražimo bilo kakav materijalni ili duhovni probitak, nego Isusu koji je za nas raspet na križu i njegovoj Majci koja je pod tim križem stajala dajemo zadovoljštinu za sve naše grijehe, molimo za sebe i za svoje, ali i za cijeli svijet – da se cijeli svijet posveti njihovim Presvetim Srcima, a pripremamo se čista srca tako da se ispovjedimo, sudjelujemo na misi i pričestimo.
