PITALI STE

U potrazi za sretnim ljudima

Svako malo čitam po portalima o istraživanjima sreće, uglavnom po nacijama, profesijama, dobnim skupinama… Čini mi se da ta istraživanja često jedni drugima proturječe. Hrvati su prema rezultatima čas sretan, čas nesretan narod. Možete li objasniti tko su zapravo sretni ljudi…
M. Š.

Zadovoljstvo životom složen je i višestruk koncept koji obuhvaća više od same sreće. Iako sreća često zauzima središnje mjesto u raspravama o blagostanju, postoje i druge dimenzije koje pridonose ljudskom ukupnom zadovoljstvu životom.

Zadovoljstvo životom odnosi se na cjelokupnu procjenu vlastitoga života pojedinca. Obuhvaća osjećaje zadovoljstva, ispunjenosti i blagostanja. Umjesto da se usredotoči samo na trenutnu sreću, zadovoljstvo životom uzima u obzir širi pogled, uključujući različite aspekte života kao što su odnosi s drugim ljudima, posao, zdravlje, postignuti osobni ciljevi, samopoimanje, samoprocjena sposobnosti suočavanja sa životnim izazovima i slično.

Zadovoljstvo životom varira od osobe do osobe

Životno zadovoljstvo odnosi se na ukupnu procjenu osjećaja i stavova o vlastitom životu, varirajući od negativnih do pozitivnih procjena. Obuhvaća različite dimenzije blagostanja, poput emocionalnih, psiholoških i socijalnih aspekata. Čimbenici koji utječu na životno zadovoljstvo uključuju osobne vrijednosti, kulturološku pozadinu, ekonomske uvjete i društvene odnose. Životno zadovoljstvo ključan je dio subjektivnog blagostanja. Mnogi faktori, dakle, utječu na subjektivno blagostanje i životno zadovoljstvo.

Subjektivno se blagostanje razlikuje u različitim kulturama zbog različitih vrijednosti, normi i društvenih konteksta

Osobe s visokim zadovoljstvom životom obično doživljavaju pozitivne emocije, imaju osjećaj svrhe i osjećaju se zadovoljno postignućima i cjelokupnom kvalitetom života. Važno je napomenuti da zadovoljstvo životom može varirati od osobe do osobe i da je podložno spomenutom utjecaju kulturnih, društvenih i individualnih čimbenika. Najzad, to zadovoljstvo odražava kako pojedinci percipiraju vlastito blagostanje i u kojoj mjeri smatraju da je njihov život značajan i ispunjen.

Čimbenici koji utječu na subjektivno blagostanje su društveni odnosi (bliske i čvrste društvene, obiteljske i romantične veze pozitivno utječu na subjektivno blagostanje), zdravlje i vitalnosti (tjelesno zdravlje utječe ne mentalno blagostanje, a mentalno blagostanje utječe ne tjelesno zdravlje), financijska sigurnost (iako novac sam po sebi ne jamči sreću, financijska stabilnost smanjuje stres i omogućava zadovoljenje osnovnih potreba), zadovoljstvo poslom (zadovoljstvo poslom, osjećaj svrhe i ravnoteža između posla i privatnog života te pronalaženje smisla u profesionalnim životima poboljšava sveukupno blagostanje), osobni rast i učenje (kontinuirano učenje, postavljanje ciljeva i stavljanje izazova pred sebe dovodi do osjećaja postignuća a time i povećava subjektivno blagostanje).

Važno je napomenuti da se subjektivno blagostanje razlikuje u različitim kulturama zbog različitih vrijednosti, normi i društvenih konteksta. Neke kulture daju prednost individualnoj sreći, dok druge naglašavaju dobrobit zajednice ili duhovno ispunjenje.

Pronaći životni smisao

Sreća i blagostanje nisu istovjetni pojmovi, ali je osjećaj sreće sastavni dio blagostanja. Čimbenici poput materijalnih dobara, očekivanoga životnoga vijeka, socijalne podrške su samo neki od pokazatelja blagostanja. Međutim, osjećaj sreće je trenutak, često prolazno stanje, no osjećaj svrhe je taj koji sreću održava živom i doprinosi zadovoljstvu životom. Ljudi koji pronađu smisao u svom životu u većoj mjeri su prožeti općim blagostanjem. Osjećaj svrhe nadilazi trenutnu sreću, jer svrha pruža dublji osjećaj ispunjenosti. Osim sreće, u fokusu blagostanja je i koncept psihološkog bogatstva. To bogatstvo uključuje višestruki unutarnji život, uključujući emocionalnu dubinu, samosvijest i osobni rast; radi se o življenju života koji se čini smislenim i bogatim iskustvima. Uravnoteženo iskazivanje emocija, zadovoljavajuće društvene veze i osjećaj kontrole nad vlastitim životom značajno doprinose zadovoljstvu životom, općoj dobrobiti a time i psihološkom bogatstvu.

Emocionalno blagostanje je još jedna od komponenti subjektivnog blagostanja. Ono je poput brige o tajnom vrtu u čovjeku – mjestu gdje osjećaji cvjetaju, oluje prolaze, a tlo čuva i krhkost i otpornost. Obuhvaća kvalitetu osobnih emocionalnih iskustava i način na koji ona oblikuju ljudske živote. Emocionalno blagostanje ne odnosi se na trajnu sreću ili izbjegavanje negativnih emocija. Umjesto toga, riječ je o snalaženju u emocionalnom krajoliku života uz potpunu samosvijest. Emocionalno blagostanje obuhvaća emocionalnu svjesnost (doticaj s vlastitim emocijama, priznavanje postojanja tuge, ljutnje, straha bez osuđivanja), otpornost koja omogućava osobi da prebrodi životne oluje i da uči iz neuspjeha te pronalazak značenja i svrhe jer emocionalno blagostanje raste kad se život čini svrhovitim.

POGLED U BLAGOSTANJA

Subjektivno blagostanje odnosi se na to kako pojedinci doživljavaju i procjenjuju svoj život. Obuhvaća pojedinčeva emocionalna stanja, kognitivne procjene i opće zadovoljstvo životom.
Hedonističko blagostanje kao dimenzija subjektivnog blagostanja usredotočena je na emocionalna iskustva i zadovoljstvo i uključuje pozitivne, ugodne emocije poput trenutaka radosti, ljubavi, uzbuđenja koja uljepšavaju i obogaćuju svakodnevni život i stvaraju osjećaj sreće. No, hedonistički aspekt blagostanja uključuje i one ne tako ugodne emocije. Iako svaka osoba ima tendenciju da teži pozitivnosti, jednako je važno i prepoznavanje i onih neugodnih emocija jer je suočavanje s tugom, ljutnjom ili stresom sastavni dio ljudskog iskustva.
Kognitivno blagostanje podrazumijeva osobne kognitivne procjene života. Svaki pojedinac svakodnevno vrši raznorazne procjene, uzimajući u obzir procjene različitih područja poput emocionalne veze, posla, zdravlja, materijalnog statusa i slično i svoje trenutno stanje i procjene pozicionira na ljestvici od jako narušenog blagostanja pa do jako izraženog i prisutnog blagostanja. Osjećaj da život ima smisao i svrhu značajno doprinosi kognitivnom blagostanju, a pronalaženje ispunjenja u osobnom razvoju, odnosima i doprinosu društvu povećava zadovoljstvo životom.
Eudaimonijsko blagostanje nadilazi užitak i zadovoljstvo. Ono naglašava samoostvarenje, samoaktualizaciju što uključuje ostvarenje vlastitog punog potencijala, a slijeđenje strasti, kreativnosti i osobnog rasta vodi do osjećaja ispunjenja. Eudaimonijsko blagostanje uključuje autonomiju i autentičnost, odnosno mogućnost donošenja izbora u skladu s vlastitim vrijednostima i mogućnost biti vjeran sebi i živjeti u skladu s vlastitim uvjerenjima, potičući na taj način unutarnji sklad.

Put do samoostvarenja

Emocionalno blagostanje važno je jer pozitivno utječe na tjelesno zdravlje i podržava tjelesno blagostanje. Pozitivno utječe na mentalno zdravlje – emocionalne borbe mogu dovesti do tjeskobe, depresije i drugih stanja koja narušavaju mentalno zdravlje. Nadalje, emocionalno blagostanje poboljšava odnose s drugim ljudima. I u konačnici podiže kvalitetu života, jer emocionalno blagostanje daje boju ljudskim iskustvima i to je osnovna razlika između pukog postojanja i istinskog življenja.

Samoostvarenje nikako nije savršenstvo i besprijekornost; ono nikako ne uključuje lagan put – uostalom izazovi su dio putovanja

I u konačnici, samoostvarenje kao vrh životne piramide put je ka životom zadovoljstvu, put koji vodi u potpuno blagostanje. Samoostvarenje oslobađa osobni puni potencijal i vrhunac je osobnoga rasta i ispunjenja. To je proces postajanja svega onoga što je tko sposoban postati. Samoostvarene odnosno samoaktualizirane osobe vide svijet onakvim kakav jest, bez iskrivljavanja stvarnosti, prihvaćaju svoje snage i svoja ograničenja. Samoostvarene osobe donose neovisne izbore u skladu sa svojim vrijednostima, a autonomija im omogućuje da slijede svoj unutarnji kompas. Nadalje, duboko proživljavaju širok raspon emocija a upravo to emocionalno bogatstvo pridonosi njihovoj autentičnosti. Samoaktualizirani ljudi imaju trenutke intenzivne radosti, strahopoštovanja ili povezanosti sa samima sobom ili drugim osobama i upravo takva iskustva oblikuju njihove živote.

Samoostvarenje nije odredište

Putovanje ka samoostvarenju zahtijeva upoznavanje sebe (razmišljanje o vlastitim vrijednostima, strastima, snagama, slabostima i uviđanje što je osobi uistinu važno), traži od osobe da prigrli rast, da se kontinuirano razvija kroz proces učenja i traženja iskustava koja predstavljaju izazov i proširuju horizonte; put ka samoostvarenju traži autentičnost, iskrenost prema sebi i odupiranje prilagođavanju društvenim očekivanjima. Na tom putu je važno postaviti smislene ciljeve i slijediti težnje koje su u skladu s osobnim vrijednostima.

Samoostvarenje nikako nije savršenstvo i besprijekornost; ono nikako ne uključuje lagan put – uostalom izazovi su dio putovanja, a samoostvarene osobe se suočavaju s poteškoćama i ustraju u tome. Samoostvarene osobe se ne uspoređuju s drugima i ne temelje svoju vrijednost na tuđim pravilima i mjerilima jer svačiji put je jedinstven.

Samoostvarenje je putovanje koje traje cijeli život. To nije odredište, već kontinuirani proces postajanja najboljom verzijom sebe. A to se postiže slušanjem vlastite unutarnje mudrosti, prihvaćanjem autentičnosti i dopuštanjem svom potencijalu da se razvije.

Subjektivno blagostanje obuhvaća i emocionalna iskustva i kognitivne procjene. To je dinamična međuigra sreće, životnoga zadovoljstva i osobnoga rasta odnosno samoostvarenja

Blagotvorna zahvalnost

Zahvalnost igra značajnu ulogu i u samoaktualizaciji i u osobnom ispunjenju. Zahvalnost mijenja fokus jer prakticiranjem zahvalnosti pojedinac pomiče fokus s onoga što mu nedostaje na ono što ima. Zahvalnost pomaže prepoznati osobni rast i napredak, a samoaktualizirani pojedinci cijene svoje putovanje i slave male pobjede. Zahvalnost potiče autentičnost jer kad tko prizna svoje pravo ja, sve mane i vrline, približava se samoaktualizaciji.

Zahvalnost pozitivno utječe na emocionalno blagostanje, smanjuje stres, potiče pozitivne emocije i povećava opće zadovoljstvo životom. Izražavanje zahvalnosti jača odnose, a ispunjenje često dolazi iz značajnih veza s drugima. Zahvalni pojedinci pronalaze svrhu i smisao u svojim iskustvima. Život vide kao dar koji treba cijeniti. Prakticiranje zahvalnosti njeguje pozitivan način razmišljanja, jača odnose i usklađuje se s putovanjem prema samoaktualizaciji i osobnom ispunjenju, a time pozitivno utječe na mentalno i fizičko zdravlje.

Subjektivno blagostanje obuhvaća i emocionalna iskustva i kognitivne procjene. To je dinamična međuigra sreće, životnoga zadovoljstva i osobnoga rasta odnosno samoostvarenja. Njegujući pozitivne emocije, smislene odnose i samosvijest, poboljšava se cjelokupno blagostanje odnosno zadovoljstvo životom.

UKRATKO NAŠIM ČITATELJIMA 

Kako razviti otpornost
• Liječnica mi je rekla da moram osnažiti svoju otpornost. Što bi to značilo? (V. I., Varaždin)
Zašto je otpornost važna? Otpornost – sposobnost da se tko oporavi od nedaća – je poput čvrstog broda koji plovi olujnim morem. Nije riječ o izbjegavanju nemirnih voda; riječ je o tome da ih tko svlada milošću i izroni jači. Otpornost je psihološka kvaliteta koja omogućuje nekim ljudima da se suoče sa životnim izazovima, neuspjesima i traumatičnim događajima i izađu iz njih barem jednako jaki kao prije. Umjesto da budu poraženi poteškoćama, otporni pojedinci pronalaze način da se prilagode, emocionalno ozdrave i nastave napredovati prema svojim ciljevima. Čimbenici koji pridonose razvoju otpornosti su pozitivan stav i optimizam (otporni ljudi zadržavaju pozitivan stav čak i u teškim vremenima, a optimizam pomaže ublažiti utjecaj stresa na um i tijelo, omogućujući analizu događaja hladnom glavom i produktivne izbore ponašanja), emocionalna regulacija (otporne osobe ne dopuštaju da ih preplave negativni osjećaji već pronalaze zdrave načine da se nose s njima), neuspjeh kao prostor za napredak (umjesto da na neuspjeh gledaju kao na osobnu neadekvatnost, otporni ljudi to vide kao korisnu povratnu informaciju za rast), genetska predispozicija i rano okruženje (neki genetski čimbenici pridonose otpornosti, međutim, rana životna iskustva i okolnosti igraju značajnu ulogu u tome kako se izražavaju otporni geni).
• Mome ocu su rekli da posttraumatski stres ima pozitivnih strana. Ja ih stvarno ne vidim… (I.H., Osijek)
Život često postavlja neočekivane izazove – traume, gubitke ili krize. Iako ta iskustva mogu biti razorna, ona također mogu poslužiti kao katalizatori rasta. Posttraumatski rast je pozitivna psihološka promjena koju neki pojedinci doživljavaju nakon životne krize ili traumatskog događaja. Posttraumatski rast ne poriče duboku bol; umjesto toga, priznaje bol dok ujedno prepoznaje i potencijal za rast. On je rezultat »psihološkoga potresa« koji život dijeli na »prije« i »poslije«.
Nakon traume osoba može primijetiti neočekivane pozitivne promjene poput većega uvažavanja i cijenjenja života, poboljšanja odnosa s drugima, osjećaja bliskosti s drugim ljudima, razvoja osjećaja suosjećanja, prepoznavanja osobne snage, uviđanje novih mogućnosti, duhovne promjene…
Tko su duhovno ispunjene osobe?
• Jasno mi je kako mi kao vjernici vidimo duhovne osobe, no zanima me kako ih doživljavaju psiholozi – jer duhovan može biti i katolik, i pravoslavac pa čak i osoba koja ne prakticira vjerske obrede…? (B. J., Rijeka)
Duhovno ispunjenje nadilazi puku sreću i materijalni uspjeh. Zadire u dubine svakog bića, povezujući osobu s nečim većim od nje same. Duhovno ispunjene osobe umjesto da sude ili osuđuju druge, sebe promatraju i kroz pozitivne i negativne aspekte, bivajući svjesni svojih ograničenja, svojih prednosti. Ta svijest potiče suosjećanje i poniznost, dopuštajući osobi da prihvati zajedničko ljudsko iskustvo. Kako se duhovno razumijevanje produbljuje, poniznost raste, znajući da osobna istinska bit nadilazi ego, osiguravajući življenje života u iskrenosti, što osobi omogućava da prepozna da mudrost leži u priznavanju vlastitih ograničenja i nesavršenosti. Duhovno ispunjena osoba prožeta je biti ljubavi jer ona ne voli kako bi zauzvrat bila voljena, već voli jer je to njezina priroda. Duhovno ispunjenje uključuje odricanje od potrebe za kontrolom, a suosjećanje, zahvalnost i oprost promiču zdravlje, zdravije odnose i osjećaj ispunjenosti – i u konačnici osobno blagostanje. U potrazi za duhovnim ispunjenjem, putovanje je odredište. Nije riječ o dosezanju fiksne točke, nego o buđenju vječne istine u sebi.

VEZANI ČLANCIVIŠE OD AUTORA