Nedavno sam u jednoj crkvi naišao na kip usnuloga Josipa. Ranije takvo što nisam vidio. Postoji li biblijsko utemeljenje takvoga prikaza Josipa koji spava i što zapravo ta skulptura prikazuje?
Ž. R.
U odgovoru na Vaše pitanje poslužit ćemo se porukom pape Franje biskupima, svećenicima, posvećenim osobama i vjernicima za 58. svjetski dan molitve za zvanja, koji se slavio 25. travnja 2021., a Sveti Otac poruku je naslovio »Sveti Josip – san o pozivu«. Na početku poruke Papa podsjeća da je 8. prosinca 2020. započela posebna godina posvećena sv. Josipu u prigodi 150. obljetnice njegova proglašenja zaštitnikom sveopće Crkve. Premda je bio veliki svetac, nije činio zadivljujuće stvari, nije pokazivao neku posebnu karizmu, nije bio slavan, nije privlačio pozornost drugih ljudi, a evanđelja čak nisu ni zapisala ijednu njegovu riječ. No Bog je s njim imao velike planove pa nam taj svetac sugerira, prema Papinim riječima, »tri ključne riječi za poziv svakoga pojedinca«. Pogađate – jedna od tih riječi je baš – san, pa je objasnio da svaki čovjek u životu sanja o vlastitom ostvarenju, a Bog se Josipu – prema Matejevu evanđelju (usp. Mt 1, 20; 2, 13. 19. 22) – četiri puta javljao u snu. Svaki put su to bili Božji pozivi, a nakon svakoga sna Josip je »morao mijenjati svoje planove i prihvatiti izazov i rizik, žrtvujući vlastite planove kako bi slijedio Božje tajanstvene planove«. Možemo reći da skulptura o kojoj pišete govori upravo o tim događajima iz Josipova života, a posebno je dragocjeno primijetiti da je sveti Josip »bez oklijevanja pustio da ga snovi vode« jer je njegovo »srce bilo usredotočeno na Boga«. »I mali je je znak njegovu budnomu ‘unutarnjemu uhu’ bio dovoljan da prepozna Božji glas«, a snovi su Josipa odveli »do pustolovina koje nikada nije mogao ni zamisliti«. Tako je prvi san u krizu doveo njegove zaruke, »ali ga je učinio Mesijinim ocem«, zbog drugoga je sna morao bježati u Egipat, »ali je spasio život svoje obitelji«. Treći mu je san najavio povratak u domovinu, a nakon četvrtoga je ponovno morao mijenjati svoje planove »i vratiti se natrag u Nazaret, upravo tamo gdje će Isus započeti naviještati Božje kraljevstvo«. Vjerujemo da su se i naručitelj skulpture i umjetnik vodili nekim sličnim razmišljanjem kada su se odlučivali prikazati svetoga Josipa u snu u crkvi.
Poštovani. Počeo sam se interesirati za teologiju i na preporuku prijatelja pročitao sam Ratzingerovo djelo »Uvod u kršćanstvo«, koje me oduševilo. Koju biste mi još teološku literaturu za početnike mogli preporučiti za čitanje? Zahvaljujem.
Čitatelj
Naša je bojazan da nismo najbolje mjesto za davanje preporuka o teološkoj literaturi koju biste mogli čitati jer bismo mogli ispasti pristrani ako Vam preporučimo teološka djela objavljenja u našoj nakladi. Možda bi nam neki to i zamjerili. Zato ćemo Vam samo spomenuti da bi bilo dovoljno da pretražite internetske stranice naših katoličkih izdavačkih kuća, pa i na stranim jezicima koje govorite i dobro razumijete, pa da sami – kratkim čitanjem teksta kojim se prikazuju knjige – zaključite koja bi Vam bila prikladna i koju biste voljeli pročitati, a da je slična knjizi »Uvod u kršćanstvo« velikoga teologa Josepha Ratzingera, kasnijega pape Benedikta XVI., koji je zbilja bio briljantan teološki um. Pri tome nemojte zanemariti ni naše domaće autore, vrsne teologe – kako one koji više nisu među nama, tako ni one živuće. Za kraj ipak ćemo se usuditi i dati Vam preporuku da u ruke, među ostalim djelima, uzmete i prijevod knjige Tomaša Špidlika »Poznaješ li Trojedinoga Boga? – Teološko-duhovne misli uz Veliki jubilej 2000.« koju je objavio Glas Koncila.
Čula sam da svaki papa ima pravo godišnje dodijeliti određeni broj odlikovanja u obliku medalja i priznanja. Jesu li ona pridržana samo za svećenike i diplomate ili ih mogu dobiti i obični laici koji su aktivni u župama? Kako nominirati određenu osobu za to odlikovanje?
Silvija G.
Pape su kroz povijest dodjeljivali različita odlikovanja, a mi ćemo se usredotočiti na dva koja se, uz više ostalih, dodjeljuju i danas jer je popis povijesnih papinskih odlikovanja dugačak. Najviše je odlikovanje koje dodjeljuje papa »Pro Ecclesia et Pontifice« (Za Crkvu i Papu), a dodjeljuje se i vjernicima laicima i svećenicima za ustrajno služenje i vjernost Crkvi. Tu je medalju 1888. uveo papa Lav XIII. u nešto drugačije svrhe, a izvorna je medalja mogla biti zlatna, srebrna ili brončana. To je križ od ljiljana koji su po strani odvojila četiri različka; u središtu križa nalazi se njegova mala slika upisana u krug, a u krakovima križa nalaze se zvijezde kometa koje su dio heraldičkoga grba Lava XIII. zajedno s ljiljanima.
»Križ za zaslužne« medalja je koju je neformalno 1818. uveo papa Pio VII. koji je njome htio nagraditi vjernost papi. S papom Grgurom XVI. ta je medalja 1832. postala službeno odlikovanje, a danas se dodjeljuje onima koji su dugo i izvrsno služili Katoličkoj Crkvi ili papi u svojim biskupijama, građanskim ili vjerskim zajednicama ili Svetoj Stolici. Laicima i vojnicima tu su medalju prvi put dodijelili 1925., a od početaka mogla je biti zlatna, srebrna ili brončana. No papa Pavao VI. ostavio je samo zlatnu, koja se dodjeljuje i danas.
