Odakle je krenulo tituliranje sv. Josipa zaručnikom Blažene Djevice Marije? Zar on nije njezin supružnik, muž? Zašto se onda i u nekim liturgijskim molitvama spominje sv. Josip kao Marijin zaručnik?
Čitatelj iz Zagreba
Kršćanska je predaja, pobožnost i liturgija sv. Josipu nadjenula mnoga imena i nazive kojima se htjelo istaknuti neku od njegovih značajka. Isto to vrijedi i za činjenicu da sv. Josipa nazivamo zaručnikom Blažene Djevice Marije, a taj je blagdan koji se slavi 19. ožujka još davne 1479. uveo papa Siksto IV. Papa Pio IX. proglasio ga je 1870. zaštitnikom cijele Crkve. Svi ti nazivi – zaručnik Blažene Djevice Marije, muž Marijin, Isusov poočim, zemaljski otac i Isusov hranitelj, Isusov čuvar i zaštitnik Blažene Djevice Marije – govore o svim njegovim ulogama i velikoj važnosti koju mu je od samih početaka kršćanstva pripisivala vjernička pobožnost, ali i crkveni naučitelji i sveti oci, koji su ga štovali kao čovjeka duboke vjere i povjerenja u Božju volju koju je tako otvoreno i hrabro prihvaćao, premda je i sam imao sumnje vezane uza zaručništvo i brak s Marijom. Njegova važna uloga priznata je i dekretom Kongregacije za bogoštovlje i disciplinu sakramenata od 1. svibnja 2013. – donesen je upravo na blagdan sv. Josipa Radnika – koji govori o uvođenju spominjanja sv. Josipa u drugu, treću i četvrtu euharistijsku molitvu iza spomena Blažene Djevice Marije, a već se od Drugoga vatikanskoga koncila spominjao u prvoj euharistijskoj molitvi.
Na službenoj stranici našega Nacionalnoga svetišta sv. Josipa u Karlovcu pronaći ćete mnoge lijepe i pobudne tekstove i molitve, među kojima ističemo: »Sv. Josip primjer je povjerenja u Boga i predanoga vršenja Božje volje. Bog, preko anđela, priopćava Josipu svoju volju i Josip tada spremno mijenja svoje vlastite ljudske planove o sebi, o Mariji i Isusu i njihovu zajedničkom životu, te ne oklijevajući usklađuje svoje želje i zamisli s voljom Božjom. No on to ne čini iz neke ropske poslušnosti prema Bogu nego zato što ima povjerenja u Boga, jer je svjestan da Bog zna što je za njih i za sve najbolje.«
Poznato je da biskupi koji nisu ordinariji imenovanjem dobivaju naslovnu biskupiju. Postoji li podatak koliko naslovnih biskupija ima u Hrvatskoj?
Marijan
Pretpostavljamo da će neki crkveni povjesničar možda i nadopuniti naš odgovor. Od nekadašnjih biskupija danas su preostala ova naslovna biskupska sjedišta: Biogradska biskupija , biskupija Cibalae(Vinkovačka), biskupija Epidaurum (Cavtatska), Kninska biskupija, Korčulanska biskupija, Krbavska biskupija, Modruška biskupija, Naronska biskupija, Ninska biskupija, Novigradska biskupija, Osorska biskupija, Otočačka biskupija, Pićanska, Rapska, Skradinska biskupija, Stonska biskupija i Trogirska biskupija. Prema tom popisu bilo bi, dakle, 17 naslovnih biskupija u Hrvatskoj.
