Svakomu je čovjeku važno uvijek imati u vidu da se na vlastitoj vrlini dobrote, uključujući i empatiju, uostalom kao i na svim drugima, cijeli život može raditi i usavršavati je. Posebice kada se čovjeku učini da je previše egocentričan, okrenut vlastitim materijalnim interesima na štetu duhovnih koji se ne mogu kupiti, poput prijateljstva, strpljivosti, iskrenosti ili topline u međuljudskim odnosima. Prema više studija odrasli takvim radom i vježbanjem mogu reaktivirati neke »uspavane« i nedovoljno iskorištene dijelove svoga mozga.
Međutim, u ranom djetinjstvu postavljaju se temelji moralnosti, a na njezino oblikovanje djeluju raznovrsni faktori: od kulture u kojoj je čovjek rođen i modela prema kojem se ravna do okoline u kojoj odrasta i razvija se. Naravno, tu su na prvom mjestu djetetovi roditelji koji svojom riječima, postupcima prema djetetu i općim ponašanjem utječu na svekoliko formiranje djeteta. Danas u većini slučajeva dijete provodi polovicu svoga dana u predškolskoj ustanovi, koja time znatno utječe na razvoj njegove osobnosti. Za zdrav i uspješan razvoj dobrote nužno je da i roditelji i odgojitelji sami budu dobra karaktera i primjerena ponašanja sa snažnom empatijom koja ih potiče na djelovanje, oni s pravilno izgrađenom savješću koja dobro razlikuje dobro od lošega, sebično od altruističnoga.
Cijeli je niz istraživanja i korisnih zaključaka, također na hrvatskom govornom području, o važnosti, sadržajima i dobrobiti odgoja od malih nogu. Od nezamjenjive je važnosti za društvo odgajanje vrline dobrote jer je ponašanje koje uključuje potrebe drugih izraz čovjekove ljudskosti. Odgajanje za dobrotu uzima u obzir granice dopuštenoga i ispravnoga ponašanja, ali još više razvija sklonost za spontano ispravno djelovanje. Odavno se ističe na svim stranama da je cilj odgoja stvaranje zrele moralne osobe koja razlikuje dobro od zla, čije se moralno poimanje usklađuje s ponašanjem, koja ima razvijenu zdravu savjest, kontrolira vlastite postupke i snažno razumski i emocionalno doživljava sve dimenzije svojih dobrih ili loših postupaka. Radi se, dakle, o pripremi za život u odrasloj dobi i ispravnu i plodnu suočavanju sa svim izazovima koje život donosi, razvijajući u njima sposobnosti da postanu mudre i dobre osobe i čine barem u svom krugu svijet boljim.
Cilj odgoja za dobrotu jest postizanje zrele moralne osobnosti djeteta koje će kasnije izrasti u dobra i moralna čovjeka. Odgojem za dobrotu formira se osoba koja spontano iskazuje aktivno prosocijalno ponašanje. Da bi se to postiglo, stručnjaci preporučuju sljedeće odgojne postupke: pružanje topline i sigurna vodstva; ravnanje po modelima; važnost pohvala i pokuda ponašanja; istraživati osjećaje i stvarati prilike za prosocijalno ponašanje.
Iz knjige »Kako steći vrline koje ljudi (u drugih) najviše vole«
koja ove godine izlazi iz tiska u nakladi Glasa Koncila
