Današnje obitelji najčešće žive u kućanstvu s jednim ili dva djeteta. Ljudima se ponekad čini da žive život koji nisu sami izabrali, nego ga je režirao neki nepoznati redatelj koji smatra da za odgoj djeteta treba imati samo majku i otca, i to oboje zaposlenih. No nažalost to je nedostatno jer su djeca u tom slučaju prepuštena izvanobiteljskim odgojnim ustanovama ili, još gore, društvenim medijima. Stara je poslovica da je za odgoj djeteta potrebno cijelo selo. Zaista je iz mnogo razloga nužno da djeca osjete višegeneracijsku klimu te brigu baka i djedova za njih.
Odgoj je, naime, višegeneracijski proces sastavljen od mnogo malih odgojnih postupaka, koji se temelje na zadovoljavanju osnovnih dječjih potreba za ljubavlju, sigurnošću, nježnošću i brigom. Djedovi i bake od iznimne su važnosti za dječji rast i razvoj. Oni osiguravaju emocionalnu stabilnosti i sigurnost koju djeca nose sa sobom u život, a koja je podloga vjeri i povjerenju u Boga. Djedovi i bake svojom prisutnošću osiguravaju djeci sigurnost i ljubav.
Ritualima koje mogu uključiti u svakodnevni život od rođenja oni mogu biti preteče u odgoju vjere. Primjerice od prvoga dana nakon rođenja mogu pjevati vjerske pjesme ili na dojenčevu čelu nacrtati znak križa. Mogu pripovijedati djeci o svom životu, čitati im poučne priče, recitirati brojalice i slično. Kako djeca odrastaju, sve se odgojne faze mogu vjerski pratiti. Gdje god se u svakodnevnom životu mogu ponoviti stvari, mogu se intuitivno uvoditi mali rituali. Važno je ono što se ponavlja! Bez obzira na dob, pjevanje je bitan dio odgoja vjere. Nešto kasnije dolazi pripovijedanje priča, možda čak i biblijskih, kod kojih su važne slike. Stoga je Biblija u stripu ili Biblija za djecu ili mlade više nego dobrodošlo štivo. Na kraju vrtića mogu se s roditeljima ili zajedno sa širom obitelju početi učiti prve molitve. Na taj se način izgrađuje vjera jednih i drugih.
Mlađa djeca u interakciji sa starijom mnogo jednostavnije prilaze svetomu: ritualima, molitvama, gestama, kao i molitvi. Djeca uče jedni od drugih primjerom i međusobnim poticajima. Zbog toga su višegeneracijske obitelji u svojevrsnoj odgojnoj prednosti jer odgoj nije samo pripušten ionako prezaposlenim roditeljima koji su preopterećeni i pod stresom, nego je raspršen na stariju i mlađu djecu te djedove i bake, kao i širu rodbinu. Osim odgojne koristi, psihološke i duhovne dobrobiti djece u višegeneracijskom odgoju profitiraju i bake i djedovi. Oni tako čuvaju važnu interakciju s najbližima, osjećaj korisnosti i interakciju sa širom zajednicom, zbog čega ostaju dulje zdravi i psihički stabilni te duhovno jaki. Ako ne žive zajedno, iz svih ovih razloga treba očuvati bliske odnose s najbližima u obitelji kako bi cijela obitelj bila jaka i prebrodila krize koje su sastavni dio života.
Ovih se dana u Hrvatskoj usred prirodne katastrofe očituje solidarnost i snaga koja proizlazi iz obitelji, ali i prijateljske potpore i općeljudske sućuti. Djedovi i bake male su svjetiljke dobra koje djeci i njihovim roditeljima pokazuju put ljubavi, praštanja i podrške te uvode u vjeru i povjerenje u Boga. Njihova je uloga da prenesu obiteljsku povijest, mudrost i baštinu vjere. U tome ih nitko ne može nadmašiti.
