Jesu li odijelo i kolar obvezni »odjevni kod« za svećenika? Postavljam to pomalo naivno pitanje budući da sam prije nekoliko mjeseci jednoga svećenika na vjerskom događaju vidjela u odijelu, bez kolara, ali s kravatom. Što kažu crkveni propisi? Jesu li oni »univerzalni« ili svaka krajevna Crkva propisuje »svoj način« odijevanja svećenika?
Čitateljica iz Osijeka
U svojem pitanju ispravno naznačujete da postoje opći propisi u kojima se govori o načinu svećeničkoga odijevanja, bilo da je riječ o tome da svećenici nose kolar, talar (reverendu) ili redovničku odjeću. No to ne znači da svećenici uvijek moraju nositi svoje službeno odijelo i o tome smo već imali priliku pisati. Pri tome smo istaknuli da je svećenička odjeća zapravo prije svega znak raspoznavanja i svjedočenja.
U tom kontekstu valja reći da svećenici s ponosom, i to ne samo u crkvenim prostorima, rado nose i svećeničko odijelo i kolare – i na ulici, i u kazalištu, i u trgovinama, u medijima i drugdje, premda Vi pišete da je bila riječ o »crkvenom događaju« na kojem prema Vašoj tvrdnji svećenik nije nosio svećeničko odijelo.
Disciplina i svećenička duhovnost
No iz te Vaše općenite tvrdnje ne možemo zaključiti o čemu je bila riječ i je li svećenik u toj prigodi morao nositi svećeničko odijelo umjesto odijela i kravate, jer i Vi, kao i ostali vjernici, naši čitatelji, ponekad neke svećenike i ne vidite odjevene drugačije, nego su stalno u službenoj odjeći, a neki redovnici i u samostanu i izvan njega nose svoje redovničke habite.
»Dakako da to od njih ne očekujemo u nekim drugim okolnostima, kao što su druženja, planinarenje, šport i fizički rad u kojima je prikladnija neka druga odjeća, premda ćete i u tim okolnostima primijetiti mnoge svećenike koji nose neko obilježje svojega svećeničkoga statusa, a na to ih se potiče i tijekom pripreme na svećeništvo te se naglasak stavlja na skromnost i decentnost u odijevanju i prihvaćanju svećeničke odjeće. Govorimo, dakle, ne samo o disciplini koja je potrebna, nego prije svega o svećeničkoj duhovnosti, koja se u prvom redu očituje u duboku prijateljskom odnosu s Kristom, iz kojega proizlaze i njegov pastoralni rad i pristup prihvaćanju svećeničke odjeće«, napisali smo u jednom prethodnom odgovoru.
Čovjek Božji prepoznatljiv i po odijelu
Osim toga »Direktorij za službu i život prezbitera« govori o važnosti i obvezatnosti crkvenoga odijela te ističe: »U sekulariziranom društvu koje teži materijalizmu, gdje nestaju i vanjski znakovi svetih i vrhunaravnih stvarnosti, posebno se osjeća potreba da prezbiter – čovjek Božji, djelitelj njegovih otajstava – bude pred zajednicom prepoznatljiv i po odijelu koje nosi, kao nedvojbeni znak svoga predanja i svoga identiteta vršitelja određene javne službe.
Prezbiter mora biti prepoznatljiv prije svega po svom vladanju, ali i po svom odijevanju tako da svaki vjerni, štoviše svaki čovjek, može odmah zamijetiti njegov identitet i njegovu pripadnost Bogu i Crkvi. Crkvena odjeća vanjski je znak nutarnje stvarnosti.«
Za očuvanje siromaštva i čistoće
Zbog toga svećenik mora nositi talar ili doličnu crkvenu odjeću prema odredbama koje je dala biskupska konferencija i prema zakonitim mjesnim običajima. Kada ne nosi talar, mora se odijevati različito od onoga kako se odijevaju laici u skladu s dostojanstvom i svetošću svoje službe. Vrstu odjeće i boju mora odrediti biskupska konferencija.
Zbog svojega odudaranja od duha te stege suprotne prakse ne posjeduju potrebnu razložnost sve dok ne postanu zakoniti običaji i mjerodavna vlast mora ih svakako ukloniti, piše u broju 61, koji još dodaje: »Kada klerik ne nosi crkveno odijelo, od čega je izuzet u točno određenim prilikama, to može biti pokazatelj slabe svijesti o vlastitom identitetu pastira potpuno posvećena crkvenoj službi«, a »nošenje kleričke odjeće služi, osim toga, za očuvanje siromaštva i čistoće«.
