Vrijeme je godišnjih odmora, vrijeme koje većina ljudi očekuje s nestrpljenjem. U svakodnevnoj užurbanosti života, neprestanu natjecanju sa samim sobom i s drugim ljudima, u svakodnevnoj utrci s vremenom koje uvijek biva pobjednik ljudi se zaborave odmarati, zaborave popustiti kočnice, zaborave sebi dati dozvolu da budu opušteni i da uživaju u trenutku života. Neprestano planiranje, izvršavanje svakodnevnih obveza, ostavlja malo vremena za opuštanje i za bivanje sa samim sobom i ljudima koji obogaćuju nečiji život.
Posao iscrpljuje, i tjelesno i psihički, što osobu čini umornom i ranjivom. Pomno skupljani stres i pomanjkanje odmora često rezultira razvojem niza tjelesnih bolesti, ali i emocionalnih poteškoća. Stoga osim redovitoga dnevnoga i tjednoga odmora, nužan je i duži godišnji odmor. Bez godišnjega odmora osoba vrlo lako postaje kronično umorna, iscrpljena, a nakupljeni umor zakleti je neprijatelj psihološke i tjelesne dobrobiti. Godišnji odmor osigurava »punjenje baterija«, omogućava obnavljanje potencijala, osigurava pražnjenje stresom napunjenoga tijela. Odmor nikako nije luksuz ili neki oblik sebičnosti. Odmor je, baš naprotiv, nužnost i obveza.
Većina ljudi godišnji odmor doživljava kao određenu vrstu bijega iz svakodnevice, no samo pojedini u tome uspijevaju. Istraživanja kažu da se samo 20 posto ljudi uspije mentalno odmaknuti od poslovnih problema, ne vodeći računa o radnim zadaćama. Većina ljudi i dalje aktivno provjerava svoju elektroničku poštu, aktivno proživljava već proživljene stresore s radnoga mjesta, prisjećajući se većine frustracija izazvanih narušenim međuljudskim odnosima.
Radoholičari »jako vole« godišnje odmore, no ne iz razloga da se odmore, nego da iskoriste priliku da »završe sve nedovršene poslove«. U godišnjem odmoru najviše uživaju oni koji znaju uživati i u poslu. Pojedinci koji ne nalaze zadovoljstvo u onome što rade i čime se bave zadovoljstvo rijetko pronalaze i u odmoru.
Bez obzira na to kako je tko proveo svoj godišnji odmor, povratak u stvarnost i realnost je neizbježna. I nije rijetka pojava da se osoba nakon godišnjega odmora osjeća tužno i potišteno te je smanjeno radno učinkovita, oslabljenoga je radnoga elana. No sreća je da postpraznična depresija traje kratko i da se osoba vrlo brzo vraća u svoj ustaljeni ritam.
Iako se bijegom iz svakodnevice osoba rješava nagomilanoga stresa i s vremenom postaje opuštenija i smirenija, ipak nije rijetkost čuti kako je tko nakon ugodno provedena odmora umorniji nego prije odlaska na odmor. Statistike bilježe da se tijekom odmora povećava sklonost nesrećama i nezgodama, nagla obolijevanja, u porastu su svađe unutar članova obitelji. Zašto je to tako?
Svaka je osoba tijekom radnih dana pod povećanim naporima, kako tjelesnim tako i emocionalnim i psihičkim. To je kao vožnja po autocesti – većina ljudi ubaci u najveću brzinu i bez zaustavljanja pokušava najsigurnije doći do cilja. Godišnji je odmor kao lokalna cesta koja zahtijeva usporenu vožnju, što podrazumijeva prilagodbu koja nije baš jednostavna. Nagle promjene (od brze vožnje pa do one lagane) otežavaju organizmu da se adekvatno prilagodi i da započne s opuštanjem. Iako bi se osoba željela opustiti, organizam je još uvijek u stanju povećane pobuđenosti, u stanju pripravnosti kako bi se suočio s novim mogućim frustracijama. Osim toga, prevelika želja da se tko makne iz uobičajene sredine, polažući velike nade u novi okoliš, čini također izvor stresa i napetosti, osobito ako nada ostane samo nada.
Naporna pakiranja i stresna putovanja prate većinu godišnjih odmora, nakon kojih slijedi prilagodba na nove uvjete, na novu sredinu. Odlazak k obitelji, kojoj se većina ipak veseli, može također dodatno zakomplicirati opuštanje i odmor. Nove obiteljske dinamike, ponekad i pokoji »pobjegli kostur iz ormara« koji uvijek »ispadne« u krivom trenutku dodatno »začine« opuštanje. I tako odmor koji je trebao služiti za rješavanje nakupljenoga stresa može postati još veći izvor nezadovoljstva. A tek okolinske (ne)prilike poput stalnih gužva, čekanja u redu, uvjeta manjega komfora, vrućine… nikako ne pridonose predahu od problema. I naravno da tu stresu nije kraj – sve se te osobne frustracije prenose na članove obitelji ili prijatelje; osoba projicira vlastito nezadovoljstvo na svoju okolinu, čime je čini problematičnijom nego što ona uistinu jest. Iako mnogi broje dane do svoga zasluženoga odmora, većina njih na godišnjem odmoru broji dane do povratka, ne iz želje da se čim prije vrate, nego iz frustracije što je ostalo još samo na primjer tjedan dana do povratka na posao. I umjesto usmjeravanja pozornosti na ugodne stvari na odmoru, sav je fokus usmjeren na frustraciju koju izaziva pomisao na povratak u svakodnevicu.
Put k dobrom odmoru napuštanje je iluzije o idealnom odmoru na kojem će se riješiti svi problemi. Odmor ne traje vječno i stoga ga se ne treba trošiti na besmislena nezadovoljstva i razmirice. Ljudi tijekom odrastanja često zaborave uživati u trenutku jer je cijeli dan isplaniran gotovo u detalje, ne osvrćući se na trenutačni događaj, ma koliko se on činio beznačajnim. Zamjećivanje trenutka, uživanje u tom trenutku osigurava osobi da zaboravi na sve nesavršenosti i poteškoće. Dati sebi mogućnost uživanja sad i ovdje zasigurno je jedan od načina da se osoba opusti na godišnjem odmoru, da usmjeri svoju pozornost na ono što ju veseli i time napuni svoje rezerve energije. Godišnji će odmor uistinu biti odmor ako ga tko provodi svjesno, bivajući u potpunosti prisutan u svakom njegovu trenutku.
Kako da odmor ne postane umor
Nema savršenoga i jedinstvenoga recepta kako se dobro odmoriti na godišnjem odmoru. Ipak postoje mali trikovi koji mogu pomoći osobi da ne poklekne pod »teretom« odmora.
| 1. Važno je ne krenuti odmah na put s prvim danom godišnjega odmora, kao ni vratiti se na posao odmah s puta. Bivanje kod kuće pridonosi prilagodbi na drugačiji životni ritam; pomaže osobi da se opusti i bez stresa pripremi na odlazak na godišnji odmor, odnosno povratak doma nekoliko dana prije početka rada omogućava ponovnu prilagodbu na užurbaniji stil i povećaniji napor. |
| 2. Realna očekivanja zlata vrijede i pravi su saveznik dobroga odmora. Maštanje kako će se tko na odmoru baviti svim onim stvarima za koje nije imao vremena tijekom godine može biti izvor napetosti kad se dogodi realnost, a očekivanja se ne ispune. Stoga uživanje u svakom danu i svakoj aktivnosti, bez obzira na to je li tko to planirao ili nije, dobar je začin odmoru. |
| 3. Istina je da druženje s dragim ljudima djeluje zacjeljujuće i čini da se osoba osjeća ugodno, ispunjeno i zadovoljno. No s druge strane emocionalnoj i psihičkoj dobrobiti pridonosi i bivanje sa samim sobom, bavljenje mislima i aktivnostima u kojima osoba uživa, i to bez nazočnosti drugih; bivanje sa samim sobom može dati odgovore na brojna pitanja koja osobu muče, a ponekad daje i uvide u neke odnose, emocionalne i prijateljske, jesu li vrijedni truda. |
| 4. Pravi je odmor onaj koji je krojen po vlastitoj mjeri. Imperativ moranja odlaska na more ili na skijanje ili na planinu samo zato što se to očekuje i zato što je nepisano pravilo u konačnici nikad ne ispuni očekivanja; i samo se rijetki pitaju je li to uistinu ono što oni žele, je li npr. odlazak na more ispunjenje njihovih želja ili bi im baš godio ostanak doma? Osobe koje su na svom radnom mjestu okružene većim brojem ljudi i koje su u stalnoj interakciji s ljudima veće zadovoljstvo nalaze u odmoru koji ne uključuje previše vreve i druženja. S druge strane, osobe koje većinu svoga radnoga vremena provode »usamljeno« s malim brojem socijalnih kontakata bolje će se opustiti i napuniti baterije u društvenim aktivnostima. Za osobe koje se više bave intelektualnim radom pravi odmor uključuje tjelesnu aktivnost, a pojedinci koji obavljaju tjelesno zahtjevan posao odmor nalaze u manje zahtjevnim tjelesnim aktivnostima. |
| 5. Neplanirane situacije sastavni su dio života, pa tako i tijekom odmora. Iako je ljudska potreba za uspostavom kontrole nad situacijom normalna, kao i potreba da kontrolira određene događaje, to ne znači da je uistinu moguće sve kontrolirati i predvidjeti. Jedino fleksibilna očekivanja omogućavaju uspostavu kontrole nad vlastitim raspoloženjem i emocijama. |
