»Pravi se smisao života sastoji u tom da posadimo stabla pod čijom sjenom možda nikada ne ćemo sjediti.« Možda je Nelson Henderson, koji je izrekao tu rečenicu, bio vrtlar, no u svakom je slučaju morao biti mudrac.
Njegova spoznaja suprotstavlja se onomu što je danas u životu rada važno. U mnogim tvrtkama voditelji odjela moraju nadzornomu odboru unutar dvije godine podnijeti bilancu uspjeha. Tvrtka si ne može dopustiti da prolazi kroz vrijeme neuspjeha. Zato su potrebni brzi uspjesi. No jesu li ti uspjesi trajno dobri za tvrtku ili su samo kratko i prolazno oduševljenje, to uglavnom nadzorne odbore ne zanima. Ako se realno povlači računica, shvatit će se da to kratkoročno razmišljanje o uspjehu tvrtke dugoročno stoji mnogo novca.
Ekološki pokret danas promiče takozvana »održiva gospodarstva«. Prema njemu, dobro gospodari samo onaj tko uzima u obzir dugoročne perspektive za okoliš i za buduće naraštaje.
Veliki ljudi nikada nisu tražili kratkoročni uspjeh. Oni su sadili stabla čiju stvarnu visinu nikada nisu vidjeli. Oni su gradili katedrale dovršenje kojih nikada nisu doživjeli. Ali su imali san koji je promijenio budućnost. Plodove njihova rada ubirali su naraštaji poslije njih. Pravu veličinu pokazuje onaj tko se brine za svoje potomke, tko s punim angažmanom pristupa projektima čije će plodove drugi uživati.
(Iz »Knjige o umijeću življenja«
objavljene u nakladi Glasa Koncila)
