Iako je već odavno poznato da u kućnim kantama za smeće završi i ono što tamo nikako ne bi trebalo biti jer je vrijedna sirovina koja se može ponovno vratiti u proizvodnju, Hrvatska se i dalje ne može pohvaliti nekim rezultatima u odvojenom prikupljanju. Odgovornost pak za to snose svi, od državne i lokalne razine pa do građana.
Naime, već je odavno trebalo uspostaviti učinkovit sustav koji bi građanima omogućivao da odvajaju otpad, no to se, zbog tko zna kojih razloga, dosad nije dogodilo. Čast iznimkama poput Preloga, Čakovca i Krka koji pokazuju da je odvajanje otpada moguće. S obzirom na to da EU Hrvatskoj prijeti penalima zbog toga što se prema otpadu i dalje uglavnom ponaša kao da je smeće, ako ništa drugo, bar bi to trebalo pogurati stvar u drugom smjeru. Pitanje je samo hoće li se stići sve napraviti na vrijeme.
Ministarstvo zaštite okoliša i energetike objavilo je da je putem Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost osiguralo dva milijuna kuna za sufinanciranje projektne dokumentacije za izgradnju reciklažnih dvorišta. To znači da će se gradovima i općinama sufinancirati do 80 posto opravdanih troškova za izradu dokumentacije za izgradnju reciklažnih dvorišta. Naime, time će se jedinicama lokalne samouprave koje to još uvijek nisu napravile pomoći i u pripremi dokumentacije. Kako kažu u Ministarstvu, sada je za više od 60 projekata reciklažnih dvorišta sva potrebna dokumentacija već pripremljena te su spremna za izgradnju i moći će se prijaviti na javni poziv za izgradnju, a Ministarstvo će putem europskih sredstava preko Operativnoga programa Konkurentnost i kohezija sufinancirati i samu izgradnju reciklažnih dvorišta.
Ministar zaštite okoliša i energetike Slaven Dobrović ističe pak da: »Građane treba motivirati da u što većoj mjeri odvojeno prikupljaju otpad, te im u njihovim sredinama treba omogućiti dostupnu infrastrukturu. Uskoro će biti objavljen javni poziv za izgradnju reciklažnih dvorišta, a paralelno smo osigurali i sredstva za izradu dokumentacije kako bi i u sljedećoj godini imali spremne projekte za daljnje EU sufinanciranje.«
Sustav se kani još unaprijediti i nadograditi i to tako da je predviđeno da u okviru reciklažnoga dvorišta bude i prostor za ponovnu uporabu. Dosad su u Hrvatskoj otvorena 84 reciklažna dvorišta, međutim, s obzirom na zadane ciljeve u odvojenom prikupljanju otpada – to je premalo te ministar Dobrović naglašava: »Cilj je da se smanji količina bačenoga otpada te da stare stvari koje se poprave pronađu nove kupce, a odvojene korisne sirovine, poput papira, plastike, stakla, metala i ostaloga, vrate kao vrijedni resursi u proizvodnju.«
Naime, nacionalni je cilj da se do 2020. odvojeno prikuplja 50 posto otpadnoga papira, plastike, stakla i metala, što će se teško postići bez popratne odgovarajuće infrastrukture koja će omogućiti svima nama da otpad ne završi u kanti za smeće, nego da se s njim postupa kao s resursom, što uglavnom i jest. No ni razvijeni i dostupni sustav odvojenoga prikupljanja otpada ne će moći zaživjeti i postići zadane nacionalne ciljeve ako svi ne promijene svoje ponašanje i ne počnu se odgovorno odnositi prema rješavanju toga gorućega problema. Hrvatskoj u suprotnom prijete financijski penali, a zasigurno bi se novac, umjesto na plaćanje kazne zbog toga što se u smeće baca i ono čemu tamo nije mjesto, mogao i bolje iskoristiti u zemlji u kojoj su mnoge obitelji na rubu egzistencije, a neka djeca jedini topli obrok u danu dobiju u školi.
Baca se hrana, posebice kruh, a to što se u Hrvatskoj godišnje baci i do 400 tisuća tona hrane, zaista predstavlja grijeh. No, nošeni valom konzumerizma, u smeću završe i brojni predmeti koji još uvijek imaju uporabnu vrijednost i nekome bi mogli koristiti. Tako bi prednost pred ostalim postupcima u gospodarenju otpadom trebalo imati sprječavanje nastanka otpada, iza čega dolazi priprema za ponovnu uporabu, pa recikliranje, i zatim drugi postupci oporabe, s tim da je zbrinjavanje otpada, uključujući i njegovo odlaganje, najmanje poželjno. Ponovna je uporaba mjera sprječavanja nastanka otpada, a odnosi se na postupke koji omogućuju ponovno korištenje proizvoda ili njihovih dijelova u istu svrhu za koju su proizvedeni.
Budući da Plan gospodarenja otpadom Republike Hrvatske za razdoblje 2017.-2022. godine predviđa uspostavu centara za ponovnu uporabu, koji bi trebali potaknuti razmjenu i ponovnu uporabu isluženih predmeta koji se još mogu koristiti, a vlasnik ih ne treba, napravljene su smjernice za uspostavu sustava ponovne uporabe. Cilj je promocija, edukacija i razvoj sustava ponovne uporabe, a smjernice uključuju savjete i modele za uspostavu centara za ponovnu uporabu na području Hrvatske. Naime, osim pozitivnih učinaka na okoliš u vidu sprječavanja onečišćenja vode, tla i zraka, ponovna uporaba štedi sirovine i energiju te potiče otvaranje novih radnih mjesta. Tako centri za ponovnu uporabu i mreže za ponovnu uporabu prikupljaju, obnavljaju ili popravljaju i ponovno distribuiraju proizvode koji bi mogli postati otpad. Kroz njih će se moći ponovo uporabiti tekstil (odjeća i obuća), namještaj, električni i elektronički uređaji, kao i predmeti široke potrošnje: posuđe, knjige, igračke, športska i dječja oprema, bicikli i sl.
Uz to, centri pod propisanim uvjetima mogu proizvode ili njihove dijelove koji su postali otpad pripremiti za ponovnu uporabu (provjera, čišćenje ili popravak) i uz skidanje statusa otpada vratiti ih na tržište. Ako pak centri za ponovnu uporabu posluju kao socijalna poduzeća, tada se njihove ekonomske aktivnosti najbolje koriste za otvaranje novih radnih mjesta i mogućnosti usavršavanja radnih umijeća i znanja osoba koje su trenutačno najudaljenije od tržišta rada, ističe se u smjernicama. Centri za ponovnu uporabu diljem Europe otvoreni su prema zapošljavanju socijalno ugroženih skupina i zato predstavljaju iznimnu poslovnu priliku za društvo zbog svojega socijalnoga i ekološkoga pristupa, kao i zbog pozitivnoga stava prema »zelenom« gospodarstvu.
Naime, potencijal odbačenih predmeta i materijala može se procijeniti u financijskoj vrijednosti, ekološkim mjerilima (ispuštanje CO2, onečišćenje voda i tla i sl.), kao i prema potencijalnom životnom vijeku svakoga materijala. Tako se procjenjuje da odbačenoj odjeći i obući potencijalno preostaje 70 posto od ukupnoga životnoga vijeka, a produljenje životnoga vijeka proizvoda ili njihovih dijelova predstavlja velik potencijal za smanjivanje emisija stakleničkih plinova.
Na razini Europske unije interese centara za ponovnu uporabu zastupa krovna mreža organizacija RREUSE koja okuplja socijalne poduzetnike iz tog sektora. Trenutno se sastoji od 29 organizacija iz 17 zemalja, među kojima je i Socijalna zadruga »Humana Nova« iz Čakovca. Prema publikaciji o potencijalima otvaranja novih radnih mjesta u EU-u, koju je mreža RREUSE objavila 2015. godine, centri koji prikupljaju više različitih dobara na svakih 1000 tona ponovno uporabljenih proizvoda u prosjeku otvaraju 70-80 radnih mjesta. U Hrvatskoj postoji nekoliko dobrih primjera ponovne uporabe predmeta. Uz već spomenutu Socijalnu zadrugu »Humana Nova« koja je uglavnom usmjerena na prikupljanje, razvrstavanje i ponovo distribuiranje i prodaju tekstilnoga otpada, tu su i »Reto centar« i »Remar centar« koji uz tekstil prikupljaju i glomazni kućanski otpad.
