»Tamo je bilo šest hrastova, visokih po 50 metara, činilo mi se da idu do neba. Nas petero djece iz susjedstva, kad bismo spojili ruke, ni jedan nismo mogli obujmiti«, pamti iz djetinjstva s Bosuta Vladimir Dimić koji je odrastao u Vinkovcima, nedaleko od rijeke – piše Karmela Devčić.
U Zagrebu je od studentskih dana, imao je 33 kad mu je »došlo« posaditi prvo drvo, na javnoj, gradskoj površini. Otad nije stao. Baš je ove godine 33 godine kako Zagrebom sadi stabla, ponajviše oko svoje zgrade, jedine u Zagrebu koja izlazi baš na nasip. Opasana je drvećem, većinom ga je posadio Vladimir. Tek poneko među tim stablima tamo je ostavio »Zrinjevac«. »Mojih stabala po Zagrebu ima više od 700, ako ćemo računati sve akcije sadnje koje sam inicirao. Ali, onih za koje sam iskopao rupu sada je živih 156. Jer na svako živo imaju dva koja su nestala«, govori hrvatska suvremena inačica Elzéarda Bouffiera, »Čovjeka koji je sadio drveće«, uporna lika koji pošumljava pustu dolinu gdje je nekad bilo života, alegorijske priče Jeana Gionoa. Za to da sadi stabla, drži, »najodgovorniji« su roditelji. »Oboje su bili profesori na Poljoprivrednom fakultetu u Osijeku, mama je predavala kemiju, tata stočarstvo, od djetinjstva su me inicirali u šumu.« Dimić sadi stabla »zbog osjećaja duga prema planetu Zemlji jer besplatno dobivamo kisik«. »Mi to uzimamo ‘zdravo za gotovo’, osjećam da se trebam odužiti zato što dobivam. Najbolje tako da sadim ono što daje kisik. Drveće.« Kad ih jednom posadi, prvu godinu ta stabla redovito obilazi. Uzme u ruke kante, napuni vodom i krene – pogotovo ako je sušno doba. Lani se tako dizao u četiri ujutro i svako drvo zalijevao s po dvije petolitarske kante vode. »Stablo, ako je suša, a ono tek svježe zasađeno, treba oko deset litara. Zalijem sve do 6, 7 ujutro, prije negoli krenem na posao«, kaže inženjer prometa zaposlen u Hrvatskim željeznicama kao voditelj grupe za informatičko praćenje provedbe prometa. Svako stablo dobiva ime i prezime i ima neku anegdotu, personalizirano je i ima priču. Stablima daje ime po njemu bitnim ljudima, uz rođenje, smrt, nečije krštenje…
Na pitanje Dražena Krušelja kako se probudio dan nakon što je odbio kinesku ponudu Zlatko Dalić je odgovorio: »Normalno, najnormalnije. Ja sam svoje prioritete u životu složio.«
Dalić je danas uz Luku Modrića jedini Hrvat na planetu kojemu se ukazala prilika da ubere osam milijuna eura u sezoni. I da to učini tri puta u sljedeće tri godine, i da poslije kupi polovicu Varaždina, i da usput osigura bezbrižan život praunucima. U posljednja tri mjeseca Dalić je do savršenstva ovladao tom disciplinom ljubaznoga odbijanja. Otprilike jednom tjedno zahvaljuje se na bogatim i intrigantnim ponudama milijardera iz kineskoga ili arapskoga svijeta, ili pak avanturista s južne Zemljine hemisfere poput onoga željnoga slave (»Wanna be celebrity«) koji je naumio preuzeti vlast u kultnom argentinskom klubu Boca Juniors tako što će na predizborni plakat staviti portret hrvatskoga izbornika. Pedesetdvogodišnjak je osmislio svoj privatni test za krizna stanja. »Sve dok mi ne podivlja puls kada čitam što je sve navedeno u ponudi, dotle mogu mirno zaspati. Da mi je srce poludjelo dok sam proučavao mail predsjednika izvjesnoga kineskoga kluba, da sam osjetio kako kuca s pedeset otkucaja više u minuti nego inače, ne bih se puno dvoumio. Zahvalio bih se Hrvatskomu nogometnomu savezu na povjerenju i krenuo u kinesku avanturu, ali trenutačno sam u takvom raspoloženju i takvoj životnoj fazi da me nikakva urnebesna ponuda ne može izuti iz cipela. Moji su izazovi drukčiji, moj fokus je izoštren prvo na hrvatsku reprezentaciju, a u nastavku karijere na atraktivne europske lige i velike klubove.«
Prijedlog nacrta zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju uskoro će na e-savjetovanje, a najveći interes izazvala je namjera ministra zdravstva da se proširi izvor prihoda za zdravstvo od prodaje svake kutije cigareta i boce žestokoga alkoholnoga pića. To znači da bi i uz 32 posto od trošarina na cigarete u blagajnu zdravstva stigle dodatne kune i povećala bi se cijena kutije cigareta za 50 posto. To primjerice znači da bi se od pakiranja koje košta 30 kuna 10 kuna izdvajalo za zdravstveni proračun. Sam ministar zdravstva kaže da povećanje cijena cigareta i alkohola nije operativno dogovoreno s premijerom i ministrom financija. »Kao čovjek liječnik i ministar zagovarat ću povećanje cijena koliko god to bude trebalo. Na taj način mogu se spriječiti smrtonosne bolesti poput karcinoma te srčani i moždani udari«, kaže ministar. Dodaje da je povećanje cijena učinkovita metoda u smanjenju loših navika, što su pokazali primjeri brojnih zemalja koje su to već učinile. »Tako će se spasiti tisuće djece, sutra mladih ljudi, koji će izbjeći bolesti jer ne će postati ovisnici o dokazano štetnim proizvodima.«
Što o inicijativi ministra zdravstva misli ministar financija? On razumije njegove argumente, ali nije za drastično povećanje cijena, među ostalim, jer ono neizbježno vodi izbjegavanju plaćanja poreza. »Što se tiče oporezivanje duhana i alkohola, i ja osobno bez obzira na to što nisam medicinski djelatnik niti sam kvalificiran o tome govoriti, znam što znači prevencija, i sigurno to ima pozitivne implikacije. Međutim takvo drastično povećanje i oporezivanje nedvojbeno bi imalo utjecaj i na samo tržište«, kazao je ministar financija. Pritom je objasnio da treba imati u vidu činjenicu da Hrvatska ima najdužu kopnenu granicu s nečlanicama EU-a. Sa Srbijom, s BiH i Crnom Gorom. Podsjetio je također na probleme »koje smo znali imati s kontrolom tih granica«.
Oko 20 posto djece i mladih do 18 godina ima problem s mentalnim zdravljem, bilo da se to manifestira problemima u prehrani, problemima iz spektra autizma, depresijom, agresivnošću ili nekim drugim poremećajem u ponašanju. Od njih samo svako peto dijete dobije stručnu pomoć. Stigma koja prati mentalne teškoće problem je posvuda u svijetu, pa i u nas, ali Hrvatska ne vodi ni izbliza dovoljnu brigu o mentalnom zdravlju djece -složili su se stručnjaci. »Do sedme godine počinje 25 posto mentalnih bolesti, a do 14. godine 50 posto. Depresija, anksioznost i autodestruktivna ponašanja ostaju neprepoznata i zato imamo odrasle ljude s mentalnim bolestima«, iznijela je ravnateljica poliklinike za zaštitu djece i mladih. Stručnjaka za mentalno zdravlje kronično nedostaje. KBC-i su dječju psihijatriju godinama zanemarivali u nekim bolnicama. Odobrena je specijalizacija adolescentske psihijatrije nakon više od dvadeset godina, a u manjim gradovima toga kadra uopće nema. I u Zagrebu se čeka po dva, tri mjeseca na termin.
»Društvo ne osjeća problem mladih jer nisu profitabilni. Mladi ne donose novac, ali donose budućnost«, upozorava dr. Jugoslav Gojković. S obzirom na to da je presudno intervenirati što ranije, stručnjaci preporučuju roditeljima i djeci da se zbog mentalnih teškoća bilo koje vrste obrate udrugama, školama ili liječnicima, ali da problem ne ignoriraju. Sustav obrazovanja kakav imamo pridonosi anksioznosti i depresiji u djece, osobito viših razreda osnovne škole zbog velikih očekivanja. Emocionalne teškoće u mladih su normalne, a kad mladi zbog njih pate, nerijetko posegnu za alkoholom ili nekim psihoaktivnim tvarima. »To je pokušaj samoliječenja unutarnje boli i na nesreću nakratko pomaže. No onda nastupa glavni problem: ne pomaže stvarno. Anksioznost se vraća, a razvija ovisnost«, kaže prof. Ante Bagarić iz klinike za ovisnost u kojoj u tretmanu imaju 25-godišnjega ovisnika o kompjutorskim igricama koji zbog te ovisnosti 10 godina nije izišao iz stana.
Od hrvatskih 1 233 508 umirovljenika njih oko 700 000 je u starosnoj mirovini, a prema projekcijama do 2030. ući će ih još 200 000. Prema podatcima mirovinskoga osiguranja samo 4847 starosnih umirovljenika radi na pola radnoga vremena, najviše u Zagrebu, njih 1508. Umirovljenik u Njemačkoj može zarađivati neograničeno bez smanjenja mirovine pod uvjetom da je u redovitoj starosnoj mirovini. Za tzv. prijevremene umirovljenike postoji prag nakon kojega se mirovina ukida. Dodatni dohodak do 400 eura mjesečno moguć je bez gubitaka ili smanjenja mirovine. Dva puta godišnje može se zaraditi 800 eura, a to omogućuje primanje božićnih ili blagdanskih naknada. Austrijanci u starosnoj mirovini mogu zaraditi do 438,05 eura bruto mjesečno a da im se ne ukida mirovina. Čak i uz invalidsku mirovinu mogu dodatno zarađivati.
