Upućujem vam komentar i upit u vezi s trendom na internetskim stranicama oko pitanja palih anđela. To se pitanje posebice aktualiziralo nakon pronađenih biblijskih tekstova – Knjiga Henokova – u Kumranu, čime je omogućen pristup analizi originalnoga teksta, a time i interpretacijama koje iz njih proizlaze. Radi se o apokrifnoj literaturi koja je uza sve i pseudografska i koja unatoč tomu nameće te teze. Naime, riječ je o poimanju »sinova Božjih« koji su se upleli u ljudsku povijest i pomiješali s ljudskom rasom u kohabitaciji i hibridizaciji stvaranjem rase divova, ukratko o »zabranjenim hibridima«.
Pojam »sinovi Božji« primjenjuje se prema rabinskoj interpretaciji na sudce i vladare koji su nazivani »sinovima Božjim« i koji su uzimali sebi žene, a crkvena tumačenja, koliko sam razumio, ističu nemogućnost miješanja anđela s ljudima jer su oni duhovna bića koja se ne žene niti udaju. Na to se tumačenje nadovezuje problem angelomorfizma i svih implikacija koje se izvode iz tih odnosa. Međutim pitanje je na koga se sve odnosi naziv »sinovi Božji«? Simplificirani odgovor isključuje anđele, međutim načelno upućuje na šire značenje – kako stoji zapisano: svi koje vodi Duh Sveti su sinovi Božji! Dakle, pitanje je odnosi li se ono »svi« samo na ljude? Postoje li sinovi Božji na nebeskim prostorima pokraj duhovnih nevidljivih anđela? Postoje li stvoreni napredniji svjetovi koje ne vidimo zbog distanciranosti? Znamo slikovit opis palih anđela ili svjetova i opis kako »Zmajev rep« pomete trećinu nebeskih zvijezda sa sobom, no ne znamo što se sve podrazumijeva pod palim zvijezdama? Znamo za pala duhovna bića, no postoje li pali sinovi Božji vizualne naravi, nebesnici koji bi po tome bili pali nebesnici?
Ovo može zvučati maštovito, ali ima svoju potporu u tekstovima Judine i Petrove poslanice koji rabe dijelove knjige Henokove. No nije jasno o kojoj je knjizi Henoka točno riječ jer ima nekoliko verzija i nije jasno kako su zapisane i kako interpretirane. (…) U svakom slučaju Petar i Juda apostol služe se tim slikama predaje, ali može se reći da je riječ o stvarima koje nisu još rasvijetljene i koje je trebalo demitologizirati. (…) I Judina i Petrova poslanica pisane su prije Otkrivenja. U Otkrivenju ne nalazimo potvrdu zabranjenih hibrida, osim pokušaja udahnjivanja daha kipu što implicira na hibrid. Ipak zbunjuje Danijel koji govori o miješanju kraljevstva čvrsta kao željezo s glinom kao ljudskom vrstom. Knjiga o Jobu nas upućuje na postojanje »sinova Božjih« kod stvaranja svijeta, što daje osnovu za izvođenje navedenih teza. Dok se opis rase divova provlači kroz Bibliju u konkretnim opisima odredišta divovskih rasa kod osvajanja Kanaana, no nije jasno je li riječ o doista divovskim mjerama ili preuveličavanjima koja se inače često rabe u istočnjačkim opisima. Pobunu divova spominje i Sirah u Knjizi Mudrosti, međutim, grčki prijevod olako to poistovjećuje s pojmom giganta. I na kraju htio bih znati stajalište Crkve.
Čitatelj Marijo
Da bismo barem dijelom odgovorili na Vaša pitanja, malo smo ih skratili, premda naš odgovor ne može biti potpun. Na početku ćemo samo reći da naziv anđeli, prema Rječniku biblijske teologije, ne kazuje narav, nego službu i znači »glasnik«: »Anđeli su ‘službujući duhovi što se običavaju slati da služe onima koji imaju baštiniti spasenje’ (Heb 1, 14).
Oni izmiču našem običnom poimanju i tvore tajnovit svijet«, a to je očito i Vas zaintrigiralo i potaknulo na razmišljanje. No u Bibliji njihovo postojanje ne izaziva teškoće. »Naučavanje s obzirom na njih pokazuje stanovit razvitak, a način na koji se o njima govori i kako se prikazuju pretpostavlja posizanje za vrelima religioznih znamenja.« Da, u Starom zavjetu, koji često prikazuje Boga kao istočnjačkoga vladara, na Božjem dvoru žive njegove sluge, koji se zovu i svetcima, ili sinovima Božjim, a među tim anđelima su kerubi i serafi. Prvotno su se anđelima nepodijeljeno pripisivale dobre i zle zadaće, pa čak i Satan u Knjizi o Jobu još pripada Božjemu dvoru. No kasnije se anđeli dijele prema svojoj ulozi pa su s jedne strane dobri anđeli, a s druge Satan i zlodusi. »Kasnije anđeli dobivaju imena prema svojim službama: Rafael ‘Bog zdravlja’ (Tob 3, 17; 12, 15), Gabriel ‘Junak Božji’ (Dn 8, 16; 921), Mihael – ‘Tko je kao Bog?’ (Dn 10, 13. 21; 12, 1). Ovi su podatci prošireni u apokrifnoj (Knjiga o Henoku) i rabinskoj književnosti, koja teži da ih poveže u više ili manje suvisle sustave. Tako se starozavjetni nauk o postojanju svijeta i anđela i njihove prisutnosti u svijetu ljudi stalno učvršćuje. Ali prikazivanja i razrađivanja što ih ona provodi nužno imaju simboličko obilježje, i stoga sud o toj nauci ostaje osjetljiv problem«, ističe Rječnik biblijske teologije.
I Novi zavjet služi se tim istim prihvaćenim jezikom, pa nabraja arkanđele, kerube, prijestolja, gospodstva, poglavarstva, vlasti, sile, ali se oni »raspoređuju oko objavljenog Isusa Krista« te ih on spominje »kao stvarna i djelatna bića«, a on će kao Sin Božji biti dostojan njihova klanjanja. Poslije njegova uskrsnuća Bog mu ih je podložio te oni priznaju njegovo gospodstvo i oni će biti njegova pratnja u posljednji dan, piše dalje Rječnik biblijske teologije: »Tako se svijet anđela podređuje Kristu čiju je tajnu gledao« te su oni »Kristovi pomoćnici na djelu spasenja«, »jamče za sigurnost ljudi«, »prinose Bogu molitve svetih«, »vode duše pravednih u raj«, pa je stoga »prisna veza što zemaljski svijet spaja s nebeskim; gore anđeli svetkuju vječnu liturgiju, kojoj se ovdje na zemlji pridružuje liturgija Crkve«, a mi smo »okruženi prisutnošću nadnaravnih bića kojima vidjelac Otkrivenja daje stvaran oblik, služeći se jezikom što ga je običaj posvetio«, a »kršćanin mora zadržati duboku misao na njihovu nevidljivu prisutnost i pomoćničku djelatnost«.
