Lincura (Gentiana lutea, lat.), srčenik, zakonom je zaštićena biljka koja se za široku upotrebu uzgaja plantažno. U upotrebi je njezin korijen (Gentianae radix) koji sadrži heterozide gorkoga ukusa (genciopikbozid i amarogentin) koji su njezini glavni ljekoviti sastojci. Amarogentin koji ta biljka sadrži smatra se najgorčim do sada poznatim prirodnim sastojkom. Gorčina heterozida stimulira pokretljivost želduca te potiče lučenje želudačnoga soka, pojačava lučenje i pražnjenje žuči. Iz toga razloga lincura poboljšava rad probavnoga sustava te se upotrebljava za stimulaciju probave, pojačavanje apetita, smanjenje nadutosti i protiv opstipacije (zatvora stolice). Osim toga djeluje i na poboljšanje rada jetara i gušterače. Od ljekovitih tvari sadrži još gentiozin i izogentizion za koje se smatra da sprječavaju razvoj mikroorganizama pa se upotrebljava i u liječenju bronhitisa i prehlade s temperaturom. U narodnoj medicini primjenjuje se za liječenje slabokrvnosti i kod pada imuniteta, a posebno za poboljšanje cirkulacije. Sastojci korijena nalaze se u velikom broju lijekova koji se proizvode u ljekarnama i farmaceutskoj industriji.
- Za poboljšanje cirkulacije poznata je rakija od lincure
- Lincuru treba konzumirati najmanje sat vremena prije jela jer na taj način djeluje stimulativno na probavni sustav. Ako se uzima nakon jela, može izrazito nepovoljno utjecati na probavu
- Korijen biljke nikada se ne kuha, nego se natapa četiri do osam sati u vodi i potom pije
- Osobe koje su osjetljive i imaju pojačanu sklonost prema krvarenju iz nosa ili želudca nikako ne bi trebale uzimati lincuru
- Lincura se ne smije uzimati kod akutnoga čira na želudcu ili dvanaesniku jer može izazvati krvarenje
- Lincura se ne preporučuje osobama koje imaju povišeni krvni tlak ni trudnicama
- Konzumiranje većih količina lincure može dovesti do mučnina i povraćanja
