OKUSI DISTOPIJE (8) 2255. na Pacifiku ili »obrnuta« globalizacija

Milan Šufflay

Drugi znanstveno-fantastični roman hrvatske književnosti, »2255. na Pacifiku« koji je 1924. u zatvoru napisao povjesničar, poliglot i albanologa Milan Šufflay (1879. – 1931.), uzbudljiva je alternativna povijest budućnosti u kojoj je autor fantazijski sažeo sve što je znao. Ambiciozna utopija – koja je istodobno i distopija – nadahnuta filozofijom povijesti Oswalda Spenglera – vizija ja globalizacije koja, umjesto Zapada, kao duhovni centar svijeta budućnosti prepoznaje Istok.

Završna glava romana otkriva autora koji u prvom licu opisuje kako je, izdržavajući zatvorsku kaznu, usnuo san koji je odlučio zapisati u obliku romana. Kako bi dotaknuo ne samo um, nego i podsvijest čitatelja, odlučio je snovitu zamisao uobličiti u fantastični, a ne povijesni roman. Nakon što je 1998. roman prvi put ukoričen i objavljen u cijelosti, pred čitateljima je zanimljiv i neobičan spoj (filmskim jezikom rečeno) Zvjezdanih staza, Excalibura i Sedam godina u Tibetu. Radnja obuhvaća godinu dana – 2255. godinu – u kojoj likovi i sveznajući pripovjedač iz perspektive budućnosti pripovijedaju o povijesti svijeta kojom upravlja samsara – istočnjački kozmički zakon kružnoga rađanja i umiranja – združen sa zapadnom idejom napretka. Svijet se spiralno kreće te kroz svoju povijest ostvaruje veliku sintezu znanosti, religije i misticizma, askeze i viteštva, Istoka i Zapada, rasa i kultura, temeljna je autorova misao. Optimizam njegove filozofije povijesti utopijski je usmjeren prema savršenomu znanju i savršenomu novomu Čovjeku. Međutim, kako je dobro primijetila Marijana Bijelić u nedavnom eseju u listu Vijenac, sve utopijske težnje bivaju konačno osujećene, a sudbina svijeta neizvjesna.

Ljubavna priča o »svetom braku«

Godina 2255. pripada Četvrtomu dobu čovječanstva. Svijet budućnosti podijeljen je na neku vrstu ujedinjenoga Zapada i ujedinjenoga Istoka, no vrijednosti koje ih povezuju dolaze iz istočne duhovnosti pa je središte svijeta Pacifik; ujedinjena Kina, Japan i Rusija. Dok na Zapadu postoji tajna duhovna organizacija Trika-3, glavno eurazijsko tajno duhovno društvo Budarh nastoji je postupno prisvojiti. Nalik na povijesne masone, članovi Budarha okupljeni u kineskom samostanu Čung-kvo, njeguju znanje izgrađeno od zapadnjačke znanosti, stare astrologije, kabale, kršćanskoga misticizma i budizma. Dvanaestorica članova Budarha primaju vijest o skorom ulasku Velikoga kometa u zviježđe Velikoga medvjeda. Arhan, vrhovnik društva, dragovoljno se predaje smrti i imenuje nasljednika, uputivši prije toga Johnu Coldu, švedskomu biologu i istaknutomu članu Budarha, molbu da uzme družicu jer će time njegova izvrsna genetika, s genetikom njemu odgovarajuće žene, dati savršenoga čovjeka.

Cold uskoro susreće Satyu Marble, doktoricu feng-šuija, koja ga je već vidjela u snu; ona je utjelovljenje savršene žene kao što je Cold savršen muškarac. Satya i Cold su »muška i ženska projekcija jedinstvenoga bića«, »seksualna jedinica u dvojnicima«. Više nego zaljubljenost, oni osjećaju kozmičku predodređenost da budu zajedno; njihovo će dijete biti savršen »filospektar« – čovječja jedinka. Mitski »sveti brak« ipak biva prekinut. Dosegnuvši apsolutnu spoznaju, trudna Satya strada od zelenoga svjetla, znanstvenoga izuma njezina zakonitoga supruga Heatha, dok Cold, kako je i prorečeno, umire zbog udarca kometa o Zemlju. Tu se radnja prekida, a put kojim će samsara odvesti čovječanstvo ostaje neizvjestan. Kroz priču se, međutim, neprestano provlači misao o nužnosti žrtve, o neizbježnosti njihove smrti.

Dok ni jedan veliki pisac svjetski poznatih utopija i distopija nije predvidio »rat među spolovima«, neutralizaciju homoseksualnosti, odvajanje i ponovno stapanje spola i roda u rodnom multiverzumu rodne ideologije, Milan Shufflay bio je spretnije misli

Isternizacija, a ne vesternizacija

Komentatori Šufflayeva djela više su puta isticali da je proročki predvidio mnoge povijesne događaje i pokrete – Drugi svjetski rat, uspon komunizma i feminizma, miješanje kultura, pokret povratka prirodi i vegetarijanstva, slabljenje obitelji i nacije, sintezu različitih religija i duhovnosti u new age sinkretizam, eutanaziju i sterilizaciju itd. Od svega toga zanimljivija je, međutim, Shufflayeva vizija globalizacije. Dok u 21. stoljeću svjedočimo vesternizaciji – pri čemu zemlje globalnoga Istoka i Juga uglavnom prihvaćaju zapadnjačke ideje i vrijednosti – u Shufflayevoj budućnosti mudrosna tradicija Istoka preuzela je prazno srce zapadne civilizacije. Nakon sedmogodišnjega rata protiv strojeva koji je započeo 2056. u SAD-u znatan se dio stanovništva posvetio seoskomu načinu života. Završetak dominacije stroja pritom je označio suton bijele rase. Godine 1941. vođen je Rat na Pacifiku – Amerike i Engleske protiv japansko-rusko-njemačkoga saveza u kojem prevagu osvaja Istok. U 23. stoljeću Amerikanci se dijele na vegetarijance i mesojede, prijatelje i neprijatelje žute rase. Ruski gradovi »nisu više tvorevine Zapada, zbirališta brodolomaca i beskućnika, stratišta germinalne plazme«. »To su vrtni gradovi kitajskog tipa, koji sami sebe hrane, a jedu polovicu onoga kvantuma, što bi ga fiziolozi 20. vijeka bili proglasili neophodno nužnim««, pripovijeda sveznajući znalac u romanu. U razgovoru Colda sa šogunom naglašava se da je zapadnomu čovjeku nedostajala intuicija Istoka. »Da, da, interesantna je ta bijela rasa«, glasno je razmišljao šogun. »Većina njenih utopista nije mogla zamisliti budućnost bez stalnoga progresa tehnike. Bilo je doduše i takvih koji su slutili da je ovakav tempo napretka nezdrav, da pod njim strada strahovito ljudska klica. (…) I uza sve svoje silne mašine i eksperimente s materijom svi zajedno bili su maljušni. I nisu ni pokušali pisati utopiju – do kraja.«

»Bili su maljušni, jer im je nedostajala koncepcija o drugom svijetu«, reče Cold. »Bili su maljušni, jer nijesu bili dosta ponizni, da spoznaju svoju poziciju u teluričkom Životu. (…) Bez toga nema Utopije do kraja! (…) Samsara, kolut razvoja i uvoja, glavni je temelj za racionalno gledanje u budućnost. (…) Danas vidimo da sve rotira, ako ne baš u krugu, a ono u spirali«, reče Cold.

Medicina i biljni psihotici

U svijetu budućnosti značajnu ulogu u spoznaji, povezivanju i pacifikaciji ljudi igraju biljne psihotropne supstance. »Feng je jedinica kojom se mjeri socijalni efekt nekog biljnoga stimulanta na ljudske živce. (…) Stimulanti su neka vrst kraljevske hrane«, kaže Cold, pojašnjavajući da oni stvaraju socijalnu harmoniju te su »pripitomili« bijelce, kao i Kineze čiji je altruizam pospješen dugotrajnim uživanjem čaja. »Čaj i duhan prvorazredni su socijalni hormoni kojima se – poput ćelija jednoga tijela – fiziološki usklađuju milijuni individua u simpatički i telepatički sve moćnije vrzino kolo«, objašnjava Cold. Na tragu tradicionalnih medicinskih sustava bolest je shvaćena kao disharmonija pa se u medicini primjenjuju ezoterijske prakse. »Medicina četvrtoga doba probudila je znanje o živčanoj atmosferi, o astralnom tijelu ili životnoj auri… I tako je egzoterička medicina ovoga doba bila vrlo nalik na nekadašnju pučku medicinu. Znala je mnoge sigurne i važne remedije, ali kauzalna veza mnogih pojava bila joj je tamna, velike zone bila su za nju još okultne«, kaže pripovjedač.

Feminizam, rastapanje spola i obitelji

Emancipacija žena u svijetu budućnosti supostoji s viteškim poštovanjem prema ženi; žene se ne smiju ubijati niti se pred njima smije ubijati.

»Feministička Magna charta već je odavna bila priznata u bijeloj rasi, što je naravski lagano i stalno dizalo i žutu, pače i samu muslimansku ženu. U Americi, Australiji, Sibiru, Rusiji i u ostalim europskim zemljama već je prešlo u krv… i druge pravne zasade, od kojih spominjemo tek pravo žene da nakon udaje zadrži svoje djevojačko ime i upravu svog imutka, da u slučaju braka s inozemcem po volji optira državljanstvo, da mogu otići od muža po volji itd.« pripovijeda narator romana. I dok nijedan velik pisac svjetski poznatih utopija i distopija nije predvidio »rat među spolovima«, neutralizaciju homoseksualnosti, odvajanje i ponovo stapanje spola i roda u rodnom multiverzumu rodne ideologije, Shufflay je bio spretnije misli. Budućnost je, predviđa Cold, u negaciji spola koja vodi do bespolnosti. »Tendenca prema trećem spolu već je posve jasno vidljiva. Homoseksualnost, inverzni tip osobito muškarački, seksualne brave, poremećaji spolnoga ravnotežja i psihička impotenca uslijed napetosti između mozga i hrptenice, uslijed profinjenja metastrukture živaca, u stalnom su porastu. Sve jače tresu se temelji primarne obitelji, sve veća je napetost između spolova, sve izrazitija postaju sekundarna spolna obilježja. Umjetnost Helena, najbliža divinaciji, predvidjela je hermafrodite. (…) Pronaći će se metode određivanja spola, pojačat će tendencu k bespolnom tipu muškarca«, nagoviješta Cold. Kao pčelinje matice, žene će same rađati, dodaje.

Globalno zatopljenje, vegetarijanstvo i pacifizam

Shufflay u romanu opisuje globalno zatopljenje zbog emisije ugljičnih plinova. »Kako je još 1922. dobro slutio Steffanson. (…) Arktik je postao oporavilište za arijsku rasu, čija je najbolja germinalna plazma uginula pod teškim teretom prebujne tehničke kulture. (…) Godišnja je temperatura u Sibiru i ostalim arktičkim zemljama porasla za preko 3 stupnja C, uglavnom upravo s porastom ugljične kiseline što ju je u zemaljsku atmosferu istovarila konsumpcija ugljena i trajno pojačano djelovanje velikih vulkanskih centara uzduž obiju obala Tihog oceana«, pripovijeda.
»Nije naime svijet postao uglavnom vegetarijanski samo zato što se je vratio k polju, već je taj povratak znatno poduprla propaganda vegetarijanskih društava. Između hrane, socijalnoga stanja i pacifizma postoji tijesna koleracija i to su najbolji umovi spoznali već u 20. vijeku«, kaže narator.