»Umjesto prema društvu znanja ubrzano hrlimo prema društvu kontrole«, posljednja je rečenica važne knjižice »Teorija neobrazovanosti« koju je 2006. objavio austrijski filozof Konrad Paul Liessmann, nakon što je pet godina bio rektorom Bečkoga sveučilišta. U njoj je dokumentirao činjenicu da zapadna učilišta i škole ne proizvode više poluobrazovanost (kao što je svojedobno pisao Th. W. Adorno), nego čistu neobrazovanost; za obrazovanost nema mjesta u robotiziranom društvu tehničke učinkovitosti koje ne postavlja pitanje o svrsi i smislu čovjeka i svijeta.
U idućoj knjizi »Obrazovanje kao provokacija« Liessmann je podcrtao ono što inače piše i govori: obrazovanje je suvremena utopija koja se prikazuje kao istina, od koje se očekuje da osposobi mlade za svijet rada i ujedno usreći sve i svakoga. To ne samo da nije moguće, nego nije ni jedini smisao obrazovanja. Smisao je upravo ono što riječ obrazovanje (njem. Bildung) znači – oblikovanje osobe, njegovanje karaktera.
Prvi veliki filozof Zapada koji je skolastičku filozofiju proglasio beskorisnom i koji je prosvjetiteljski zazivao društvo znanja koje će istodobno uživati u spoznaji koja je vrijednost po sebi, ali i ovladati prirodom kako bi čovjek iz nje izvukao korist, bio je Francis Bacon. I dok ga često veličaju i kao borca protiv predrasuda, često ga i prozivaju kao onoga koji je utro put opravdanju nemilosrdnoga iskorištavanja prirode, koje je dovelo do ekološke krize. Premda i za jedno i za drugo ima temelja, utopijski roman »Nova Atlantida« otkriva njegovu idealnu viziju budućega društva znanja u kojoj znanost nije odvojena od vrline i pobožnosti.
Otkriće Bensalema
Pripovjedač romana »Nova Atlantida« ne govori ništa o sebi. Zna se tek da je član posade europskoga broda koji je, krenuvši iz Perua prema Zapadu, zalutao te je napokon ugledao kopno nepoznatoga otoka u neistraženom dijelu Pacifika. Otok Bensalem mjesto je lijepe i razvijene civilizacije koja je gostoljubiva prema strancima, ali čuva svoju kulturu od stranih utjecaja i progona nekom vrstom prosvijećenoga izolacionizma.
Naime, Bensalemljani dobro poznaju veći dio nastanjenoga svijeta, a sami su nepoznati svijetu zahvaljujući zakonima tajnosti. Otok je kraljevstvo, ali pripovjedač ne prenosi gotovo ništa o društvenom i političkom ustroju njihove države. Sav je prostor posvetio opisu njihova obiteljskoga života, vjere, duhovnosti, znanosti i tehnike kojom raspolažu. Nedugo nakon dolaska posada europskoga broda smještena je u Dom stranaca, lijepu i prostranu zgradu čija je »opeka modernija no što je naša«. Uopće, sve je u Bensalemu bolje nego u ostatku svijeta. Ponuđeno jelo i piće izvrsno je, bolje nego i na jednoj zajedničkoj trpezi, izvještava pripovjedač. Domaćini, odjeveni u egzotičnu orijentalnu odjeću živih boja, pokazuju skromnost i gostoljubivost te pripovjedač konstatira da se Bog zacijelo objavljuje u toj zemlji, koja je gotovo »zemlja anđela«. Bensalemljani su kršćani, premda su veoma daleko od Azije i Europe. Zanimljiva hagiografska priča otkriva kako im je stup oblaka na čudesan način »dostavio« kovčežić s Biblijom uz poruku svetoga Bartolomeja. Središte je otočkoga kraljevstva Salomonova kuća, nazvana prema mudrom starozavjetnom kralju, jer riječ je zapravo o nekoj vrsti modernoga sveučilišta na kojem se istodobno istražuje, poučava i proizvodi.
Proslava obitelji, braka i plodnosti
Iz povijesti otoka europski gosti doznaju što se dogodilo sa starom Atlantidom. Naime, prije tri tisuće godina prekooceanska plovidba bila je veoma razvijena, a na svim su kontinentima cvale velike kulture. Atlantida je zapravo Amerika. Većina njezinih stanovnika nije poginula zbog potresa, nego velikoga potopa, a malobrojni preživjeli nisu uspjeli obnoviti rafiniranu kulturu. Kao što sugerira Baconov naslov, Bensalem je nova Atlantida. Narod Bensalema veoma je sretan jer njihov »kralj nije dužnik nikomu osim onima koji mu rađaju podanike«. Bensalemsko društvo počiva na uviđaju da su najvrjednije blago društva ljudi te da je rađanje djece vrijedno ne samo za roditelje, nego za cijelu zajednicu. Pripovjedač uskoro doznaje da Bensalemljani održavaju raskošne obiteljske svetkovine o državnom trošku. Naime, doživi li koji otac obitelji trideset potomaka starijih od tri godine, njegova loza organizira raskošnu ritualnu gozbu. Na kraju objeda izriču se pohvale Adamu, Noi i Abrahamu, jer prva dvojica naselila su svijet, a treći je otac pravovjernih. Također, gosti na upit dobivaju informacije o uredbama vezanim uz bračnu zajednicu.
Bensalemljanima je spolni moral vrlo važan. Kako visoko vrjednuju predbračnu i bračnu čistoću te vjernost, zgražaju se nad popustljivošću i nemoralom europskih društava. Višeženstvo kod njih nije dopušteno. Pripovjedač s neskrivenim simpatijama piše o narodu Bensalema, kritizirajući svoje europske sunarodnjake: »U smrtnika nema ničeg ljepšeg ni divnijeg nego što su čedne duše tih ljudi. Nema javnih kuća, nema kuća razvrata, nema kurtizana, nema ničega te vrste; štoviše, oni se sa zgražanjem čude što vi u Europi dopuštate takve stvari. Kažu da ste vi brak lišili svrhe… Kad je muškarcima na dohvatu mogućnost koja više godi njihovoj pokvarenoj požudi, brak je gotovo isključen. I zato se kod vas viđa bezbroj ljudi koji se ne žene, već bračnomu jarmu pretpostavljaju razuzdan bećarski život… a kada se ožene, što je brak za njih nego samo tržnica, u kojem se traže veze, ili miraz, ili ugled, s nešto žudnje koja je gotovo ravnodušna prema ishodu, a ne vjerna bračna zajednica, koja je prvom bila ustanovljena između muškarca i žene.« Opis bračnoga ćudoređa završava uobičajenom bensalemskom izrekom da »tko god nije čedan, ne može poštovati sebe«. »I oni kažu da je samopoštovanje, pored religije, glavna brana protiv svih poroka.«
Procvat tehnike
Salomonov dom – kuća »svjetlosti«
U cijelom je romanu česta metafora svjetlosti koja označava znanje i spoznaju. Jedan od starješina dolazi pripovjedaču, čašćen poput vladara, te ga upoznaje s ustrojem Salomonova doma koji je, zapravo, futuristička vizija sveučilišta. Uz ponešto znanstvene fantastike, Bacon je lucidno predvidio mnoge tekovine suvremenoga doba. Osim istraživača, uz Salomonov dom vezani su i službenici koji komuniciraju s ostatkom svijeta, sve u svrhu povećanja znanja. Dvanaestorica, zvana trgovci svjetlosti, plove u strane zemlje pod stranim imenima, odakle donose knjige i spoznaje. Tzv. grabljivci skupljaju opće spoznaje iz knjiga, tzv. tajanstvenici spoznaje iz mehanike i slobodnih (humanističkih i društvenih) znanosti, a tzv. rudari nove spoznaje. Tzv. sastavljači sistematiziraju spoznaje. Tzv. dobročinitelji pak osmišljavaju primjenu znanja. Tzv. svjetiljke trojica su koja planiraju daljnja znanstvena istraživanja. Tzv. tumači prirode fiksiraju znanje, zapisuju spoznaje u obliku aksioma i aforizama. Osim njih, tu su učenici i razni službenici, muškarci i žene. Zajednica istraživača i znalaca odlučuje koje će spoznaje otkriti javnosti i državi, a koje ne. Otkrivaju sve što je za javno dobro, što može spriječiti bolesti i prirodne nepogode. U dvjema dvoranama postavljeni su kipovi velikana znanosti i otkrića. Ondje je i Kolumbov kip! »Povodom svakog pronalaska mi pronalazaču podižemo kip, i dajemo mu obilatu i časnu nagradu«, kaže starješina pripovjedaču.
Spoznaja uzroka i ljudska moć
»Svrha je naše ustanove saznavanje uzroka i tajni kretanja stvari, i širenje granica ljudskog utjecaja, radi postizanja svega što je moguće«, pojašnjava starješina. Tehnološki napredniji od drugih naroda, Bensalemljani raspolažu s mnogo razne opreme i oruđa, umjetnim rudnicima u kojima proizvode umjetne metale, rabe ih za liječenje bolesti, a proizvode i razna gnojiva, zbog čega im je poljoprivreda vrlo uspješna. Imaju vrlo visoke kule s kojih osamljenici promatraju i proučavaju nebeske pojave. Prirodna i umjetna jezera omogućuju im salinizacija i desalinizacije vode, a koriste se i snagom vode kao izvorom energije. Umjetni izvori i bunari pružaju obilje mogućnosti, a proizvode i »rajska vodu« koja je vrlo hranjiva i zdrava. Paviljoni u kojima izazivaju umjetne oborine mjesta su istraživanja, a u stanju su iz truleži i zemlje umjetno stvarati životinje poput žaba i mušica, što je u skladu s biologijskim teorijama Baconova vremena. Bensalem ima veliku bioraznolikost.
»Odaje zdravlja« – ranonovovjekovni wellness
U odajama zdravlja Bensalemljani namještaju zrak na optimum za liječenje, a imaju i prostrane i lijepe kupaonice koje služe zdravstvenim tretmanima, što podsjeća na neku vrstu utopijskoga wellnessa. Glede vrtova i voćnjaka, pripovijeda starješina, ne gledaju toliko na ljepotu koliko na raznovrsnost zemljišta i tla prikladnoga za uzgoj. Voćari kaleme voćke, koje onda cvjetaju ranije i rađaju većim i ukusnijim plodovima, sve do ljekovitih svojstava. Proizvode »razne biljke pomoću mješavine zemlje, a bez sjemenja«. Jedno stablo ili biljku znaju pretvoriti u nešto drugo. Uzgajaju životinje i seciraju ih kako bi otkrili kako liječiti ljudsko tijelo. Pospješuju ili zaustavljaju rast životinja, mijenjaju im oblik i boju. »I mi se u tome ne predajemo slučaju, već znamo unaprijed iz koje materije i mješavine koja će vrsta stvora proizići«, kaže starješina. Optimizacija hrane i pića velika im je briga; umiju prirediti hranu koja omogućuje dugotrajan post, kao i onu koja povećava snagu. Imaju ljekarne i zdravstvene centre.
