Učestale prometne nesreće na hrvatskim prometnicama potiču pitanje kako se Hrvatska nosi s osobama koje permanentno ponavljaju najteže prometne prekršaje i uzrokuju prometne nesreće. Takve osobe nazivaju se prometni recidivisti, odnosno osobe sklone uzastopnim prekršajima u prometu, sa stilom ponašanja koji ugrožava ostale sudionike u prometu. Treba biti svjestan i činjenice da stanje u društvu, obitelji, poslu, pandemija koronavirusa, ekonomska kriza te određeni problemi poput nezaposlenosti utječu i odražavaju se na ponašanje u prometu. Zbog brojnih navedenih utjecaja takve osobe sjedaju za upravljač u stresnom stanju bez potrebne pribranosti, što rezultira počinjenjem prekršaja u prometu, ponekad s najtežim posljedicama. Postavlja se pitanje jesu li za prometne recidiviste predviđene zakonske mjere dovoljne ili bi se trebale uskladiti sa zakonodavstvima prometno najsigurnijih europskih zemalja?
Iako je broj prometnih recidivista relativno malen u odnosu na ukupan broj registriranih vozača motornih vozila, problem ponavljača teških prometnih prekršaja i prometnih nesreća svaki se put nađe u fokusu hrvatske javnosti kad netko od prometnih recidivista ponovno počini neki težak prometni prekršaj iz područja sigurnosti cestovnoga prometa. Provedena istraživanja pokazala su da prometnih recidivista u Hrvatskoj nema više od 3000, no zabrinjavajuće je da oni prouzroče više od petine svih prometnih nesreća. Najstroža mjera koja se odnosi na prometne recidiviste u Zakonu o sigurnosti prometa na cestama koji je na snazi dvije godine predviđa oduzimanje vozila za najteže prekršaje u prometu onima koji su već dva puta u posljednje tri godine počinili neki od najtežih prekršaja u prometu. O oduzimanju vozila mora odlučiti nadležni sud u žurnom postupku u roku od 15 dana, a troškove smještaja i čuvanja vozila snosi počinitelj prekršaja.
Posebni su problemi ponavljača prometnih prekršaja vožnja pod utjecajem alkohola, nepoštovanje ograničenja brzine, nevezivanje sigurnosnoga pojasa, uporaba mobitela tijekom vožnje, vožnja prije stjecanja prava upravljanja vozilom, vožnja vozila nakon izricanja mjere zabrane upravljanja motornim vozilom, prolazak kroz crveno svjetlo na semaforu i upravljanje neregistriranim vozilom.
Prema dostupnim statističkim podatcima PU zagrebačke od siječnja do lipnja 2020. godine 151 prometni recidivist počinio je ukupno 2119 prometnih prekršaja. U istom razdoblju ove godine 181 prometni recidivist počinio je 2557 prometnih prekršaja. Dakle, u prvih šest mjeseci ove godine porastao je broj prometnih recidivista za oko 20 posto te je povećan broj prometnih prekršaja za 438, što zabrinjava. Vožnja pod utjecajem alkohola, brzina i vožnja prije stjecanja prava upravljanja motornim vozilom najčešći su uzroci prometnih prekršaja.
Često se nakon prometnih nesreća sa smrtnim posljedicama ili teškim tjelesnim ozljedama koje su skrivili prometni recidivisti objave podatci o velikom broju njihovih ranije počinjenih prekršaja. Protiv takvih prijestupnika u pravilu se dulje vode prekršajni ili kazneni postupci. Policijski djelatnici relativno brzo obave svoj dio posla podnoseći prekršajnu ili kaznenu prijavu. Međutim, procesi o mjerama i sankcijama mjerodavnih pravosudnih tijela predugo traju.
Primarni oblik uklanjanja prometnih recidivista mjere su i sankcije predviđene Zakonom o sigurnosti prometa na cestama. Međutim, nedostaje sekundarni oblik prevencije kojim se izravnom edukacijom ili liječenjem (npr. učestala vožnja pod utjecajem alkohola) pokušava promijeniti ponašanje počinitelja prekršaja. Dakle, osobe koje čine učestale prometne prekršaje nakon određenoga razdoblja trebalo bi uputiti na rehabilitacijski program koji podrazumijeva dodatnu edukaciju. Najčešća je edukacija o štetnosti upravljanja vozilom pod utjecajem alkohola, a drugi programi odnose se na sigurno ponašanje i utjecaj na druge sudionike u prometu. Edukacija mora biti usmjerena na podizanje razine svijesti o ugrožavanju drugih sudionika u prometu. Takvi programi rehabilitacije najučinkovitiji su u daljnjem smanjenju počinjenja kaznenih djela kada se kombiniraju s mjerama zabrane upravljanja motornim vozilom na određeno vrijeme ili upućivanjem na ponovno osposobljavanje i polaganje vozačkih ispita. Primjerice, Nizozemska je na tom području najviše napravila, a u stopu je prate skandinavske zemlje te Belgija i Francuska. Pojedine zemlje, primjerice Engleska, imaju najstrože sankcije, što ovisi o zakonskim rješenjima, tradiciji i kulturi, potrebi veće sigurnosti, sustavu i primjeni novih prometnih tehnologija. Je li uvođenje programa rehabilitacije skupo? Možda, no ljudski život nema cijenu.
Učinkovita je mjera i pojačan i ciljan nadzor prometnih recidivista. To je mjera koja se primjenjuje u svim zemljama. Primjerice, ako se zna da u nekom gradu postoji 100 prometnih recidivista, prometna policija zna tko su te osobe i ciljano ih kontrolira tijekom upravljanja vozilom. Takvi vozači postaju svjesniji da se nalaze pod kontrolom te da moraju razmišljati o sigurnom ponašanju u prometu.
Važan doprinos mogu dati i prometni psiholozi, stručnjaci koji pokušavaju objasniti ljudsko ponašanje i doživljavanje u prometu, kao i psihologijske spoznaje o ljudskom čimbeniku u prometu. Nažalost prometni psiholozi nisu ili su vrlo malo uključeni u politiku prometne sigurnosti u Hrvatskoj, kao i u izradu programa i mjera te njihovu provedbu. Drugim riječima, zanemaren je stručni i znanstveni doprinos u najvažnijem području prometne sigurnosti, a to je uloga i ponašanje čovjeka – sudionika u prometu.
Najveći problem nesavjesnoga i neodgovornoga ponašanja u prometu loše su navike koje su stekle osobe sklone počinjenju prekršaja u prometu. Naime, većina problema ponašanja u prometu vezana je uz obiteljski odgoj, obrazovanje i osposobljavanje mladih vozača u autoškolama. Sve manjkavosti u ta tri područja uvjetuju kasnije neodgovorno ponašanje vozača. Kada negativne navike stečene od najranije mladosti postanu životni stil, postaju i društveni problem.
