U opisivanju današnjega stanja u Hrvatskoj neizbježan je kroničar dr. Stjepan Šterc, koji je autor u tjedniku »7dnevno«: »Hrvatska se u ova predizborna vremena prikazivanja, pokazivanja i dokazivanja političko-diplomatskog umijeća razumijevanja europske dobrobiti i nevjerojatnih sposobnosti i iznadprosječnosti kandidata željnih pozicija – naravno, samo zbog Hrvatske i dobrobiti njezinih stanovnika – doima poput zaslijepljenog putnika u popodnevnim satima na putu prema zapadu za sunčana dana. Hodajući prema suncu ne skidajući s njega pogled, zaslijepljenost visokim sjajem postaje sve veća i malo se toga putem primjećuje u okruženju, a još se manje razvija osjećaj kako sunce postupno smanjuje visinu i ustupa polako mjesto ispred tamnoj strani svakodnevnice. Hrvatska – to su oni željni stalnog ostanka na vlasti, provjereni putnici zlatnog sjaja i promatrači svjetlosti, dok njihovi suputnici s osjećajima sive, tamne i tmurne svakodnevnice ništa pod milim Bogom ne razumiju, zato jer nikako zbog svoje uskoće ne mogu povjerovati u zaslijepljenost. Uostalom, svi koji ne gledaju u sunce europskog sjaja, mogu otići još dalje prema zapadu, podmirujući na taj način cijenu dobrobiti za sve te zadivljene sjajem, jer sami dobrobit ne mogu ili ne žele razumjeti. Jedni sve razumiju i ostaju ispred sunca bez obzora, a drugi sagledavaju obzor i proširuju ga sve više odlascima iz Hrvatske zauvijek, ili zauvijek privremeno, poput naših dragih gastarbajtera s vječnim snovima o povratku koji se uglavnom događao kad tog povratka sami nisu više bili svjesni.«
Zlatko Šimić piše u »Jutarnjem listu« o istraživanju koje je naručila zastupnica u Europskom parlamentu Marijana Petir, a provela ga je agencija »Promocija plus« na uzorku od tisuću hrvatskih građana: 82,1 % ispitanika izjasnilo se za uvođenje neradne nedjelje. Dalmacija i Slavonija regije su s najvećim udjelom zagovornika slobodne nedjelje. Među razlozima za uvođenje slobodne nedjelje ispitanici su najčešće navodili da je nedjelja dan za obitelj te da je svima potreban jedan dan odmora u tjednu.
Da je nedjelja dan za obitelj, potvrdila je i Petir, ne krijući da se obitelj danas nalazi na udaru zbog nepoštenih uvjeta koji vladaju u društvu, te da neki uopće ne mogu dobiti šansu na tržištu rada, što je dovelo do odlaska 345 tisuća radno sposobnih građana iz Hrvatske. S druge pak strane, ističe Petir, radnici zaposleni u Hrvatskoj nemaju dostojanstveno radno vrijeme i slobodnu nedjelju koju bi proveli s članovima obitelji i prijateljima. Posebnu pozornost skrenula je na sektor trgovine, u kojem većinu zaposlenih čine žene koje rade i po nekoliko tjedana bez dana odmora. »Većina trgovačkih lanaca u stranom vlasništvu ne radi u svojim matičnim državama, a u Hrvatskoj radi, čime se pokazuje licemjerje.« Prema podatcima Porezne uprave promet je najveći petkom, a ne nedjeljom. Inicijativa za uvođenje neradne nedjelje posebno je stoga važna za zaposlene u trgovini. Fra Božo Vuleta u ime Hrvatskoga saveza za nedjelju rekao je da je neprihvatljivo da unatoč svim negativnim pokazateljima postojeće prakse, uključujući činjenicu da rad nedjeljom nema utjecaja na gospodarstvo, Hrvatska nema nikakvu regulativu za rad trgovine nedjeljom. Praksa rada nedjeljom, smatra, uvelike šteti kvaliteti života pojedinaca, obitelji i cjelokupnoga društva. O. Vuleta smatra pozitivnim što istraživanja ukazuju na to da velik broj hrvatskih građana pokazuje visoku razinu svijesti o nepotrebnosti i štetnosti takve prakse i visok stupanj solidarnosti s onima koji rade nedjeljom.
U Hrvatskoj se medicini dogodio velik događaj – operiranje sijamskih blizanki obitelji Tambolaš na zagrebačkom »Rebru«.
Voditelj tima koji je izveo, kako se čulo, možda i najteži zahvat u povijesti hrvatske medicine bio je prof. dr. Tomislav Luetić. U tekstu Goranke Jureško u »Jutarnjem listu« Marija i Petar Tambolaš, roditelji djevojčica, svjedoče da su bili, blago rečeno, prestravljeni prvom viješću, koja se pretvorila u veliko iščekivanje i tražila odgovore na brojna pitanja. Prvo su ih liječnici pitali hoće li zadržati djecu te im pokušali objasniti što bi sve to moglo značiti. No Marija i Petar vrlo su brzo odlučili – dat će priliku svojim djevojčicama, borit će se za njih i njihovo zdravlje, pa što Bog da. Kažu da ni u jednom trenutku pobačaj nije bio rješenje.
»U listopadu sam pala na trbuh i završila na promatranju u bolnici, a onda mi je jedan liječnik rekao: ‘Gospođo, zašto ste odlučili tak šta rodit?’ No, za mene one nisu bile ‘tak šta’ nego moja djeca i odlučila sam da se rode. Nakon toga sam jednom mjesečno išla na ultrazvučne preglede u KB-u Sveti Duh, a pred kraj trudnoće češće«, kazala je majka Marija dodavši da je njoj i suprugu trebalo vremena da čak svojim najbližima kažu što se zbiva.
»Naravno, i mi smo bili zbunjeni. Ni sami nismo bili svjesni s čime se nosimo. Nismo znali kako im reći, a kad smo im rekli, bili su šokirani. U prvi trenutak nisu ni shvatili o čemu govorimo. No, nakon tog prvog šoka su nam rekli – kako vi odlučite, tako će biti. Najgore je iza nas. Sada je situacija već potpuno drugačija. Dobila sam nevjerojatnu snagu kad sam ih vidjela takve male. Sve me boljelo nakon carskog reza, ali kad sam ih vidjela i sad kad ih gledam kako se i dalje bore, kažem sebi – pa tako su male, a bore se, onda i mi moramo poduzeti za njih sve što možemo«, kazala je majka. Onima pak koji su ih nakon vijesti o sijamskim blizankama pitali kako možete, kako ćete izdržati, roditelji uglas odgovaraju: »Pa zar ćemo plakati nad živom djecom!« Kažu da su ih čekanja izmorila, ali sve to polako zaboravljaju jer Kristina i Valentina sjajno napreduju. Smiju se, plaču kad nešto trebaju i čekaju mamin i tatin osmijeh.
Iako su bili u teškoj situaciji, roditelji nisu odbacili svoju djecu, unatoč nekim savjetima, nego su pristali i dobili dodatnu snagu kada su vidjeli cijeli tim liječnika koji je sudjelovao u jedinstvenom rađanju.
