Komentiranje na društvenim mrežama, posebno tema kao što su politika ili ratovi, nerijetko se pretvori u začarani krug vrijeđanja i ogorčenosti. Projekt »Obitelj i mediji« upozorava na pet rizika o kojima valja voditi računa prije postavljanja bilo kakvoga komentara na društvenim mrežama. Time svaki korisnik može, napominju iz europskoga projekta, učiniti i svojevrstan »ispit savjesti« i razmotriti kako živi svoj »online-život«.
Prvi rizik komentiranja na društvenim mrežama jest činjenica da u virtualnom svijetu općenito ne postoje »kočnice«. »Zasloni su upotrijebljeni kao štitovi jer omogućavaju ‘gubitak lica’ – stojimo pred računalom, a ne pred osobom od krvi i mesa. Tu nema straha od agresije sugovornika jer njegova reakcija, čak i da je najnasilnija, u tom trenutku ostaje ograničena na zaslon«, objašnjavaju iz »Obitelji i medija«. Drugi je rizik arogantni nastup prema drugima. »Iako se komentar može iznijeti pod svojim imenom i prezimenom, ta mogućnost ne isključuje nebrigu pri odabiru riječi ili jezika razgovora. Rasprave u stvarnom životu blaže su od onih na društvenim mrežama.
Ondje rasprave uključuju verbalno nasilje, bijes, uvrjede, loše želje«, upozoravaju iz »Obitelji i medija«.
Gubitak poštovanja prema drugoj osobi još je jedan rizik o kojem valja voditi računa. »Na internetu općenito nedostaje poštovanja prema drugima jer se općenito gubi iz vida činjenica da se s druge strane zaslona zapravo nalazi osoba, koja ima vlastitu životnu priču, osjećaje, vrline i mane. Zato smo zbog ideje koja se možda nama ne sviđa, a netko drugi ju zagovara, spremni žestoko napasti tu osobu. U stvarnom životu to ipak nije moguće na isti način na koji je to moguće pred računalnim zaslonom«, dodaju iz »Obitelji i medija«. S tim je blisko povezan i četvrti rizik komentiranja na društvenim mrežama – gubitak osjećaja za društvenu koegzistenciju. »U stvarnom životu do izražaja dolazi osjećaj da se određena međuljudska veza treba održati pa se stoga i neke riječi i misli zadržavaju i ne izgovaraju. S druge strane virtualnost interneta može čovjeka zavesti da takvo pravilo više ne postoji«, upozoravaju iz europskoga projekta. Posljednji i najopasniji rizik o kojem treba posebno voditi računa odnosi se na opće izbjegavanje međuljudske komunikacije licem u licem i izbor društvenih mreža i interneta kao posrednika u komunikaciji. Umjesto da se internet upotrebljava isključivo kao posrednik, kao sredstvo kojim lakše dolazimo do drugih, on može postati i svojevrsni zaobilazni put, sredstvo bijega od komunikacije licem u lice koja je u svakom smislu daleko složenija i zahtjevnija od komunikacije posredovanjem pametne tehnologije, zaključuju iz »Obitelji i medija«.
