Jedno je sigurno: ako se neprestano samo govori o problemima, problemi se ne će riješiti sami od sebe nego će vjerojatno postati i veći. To bi se moglo zaključiti iz teksta koji je Marijana Cvrtila objavila u »Slobodnoj Dalmaciji«, a sugovornik joj je bio psihijatar dr. Željko Ključević koji je na čelu Službe za mentalno zdravlje Nastavnoga zavoda za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije. Naime, on je poručio da se mlade »ubija« porukom da su »izgubljena korona-generacija«. Emocionalni problemi i problemi u ponašanju koji su prije pandemije pogađali nešto manje od petine djece i mladih sada se javljaju u gotovo trećine stanovništva, što je povratni učinak epidemioloških mjera. Potrebno je stoga pokrenuti proaktivno javno zdravstveno preventivno djelovanje, a ne samo povećanje razlike zabrinutosti koja nikomu ne će pomoći, a najmanje onima kojima je pomoć najpotrebnija, smatra dr. Ključević. Upravo zbog izvanrednih okolnosti u koje je čitav svijet dospio u proteklih godinu dana i iskustva pandemije, stručnjaci Službe za mentalno zdravlje naglašavaju da je ove godine više nego ikad potrebno u prvi plan staviti preventivu i – optimizam, osobito kada govorimo o mentalnom zdravlju djece i mladih. »Već možemo čuti u široj i stručnoj javnosti uporabu izraza poput ‘izgubljena korona-generacija’, što je obeshrabrujuće i nedopustivo jer bi to moglo potaknuti uvjerenje da im mi odrasli ne možemo pomoći i da je njihova budućnost neizvjesna, a fokus u potpunosti negdje drugdje«, rekao je dr. Ključević te pozvao da se osigura dostupnost savjetodavnih alata na daljinu, videopoziva, aplikacija i slično, uz dodatno ulaganje u digitalizaciju i modernizaciju digitalnih medija. »Okrenuti se prema budućnosti, razmišljati optimistično i planirati strateški važno je kako bi oporavak nakon učinka pandemije bio što bezbolniji za djecu i mlade i njihove obitelji«, savjet je dr. Ključevića.
Neuroznanstvenik prof. dr. Goran Šimić u razgovoru koji je s njim vodio novinar Branko Nađ u hrvatskim sveučilišnim novinama »Universitas« objasnio je kakve je tragove na ljudskom mozgu ostavila godina koronapandemije kojoj su se pridružili potresi u Zagrebu i u krajevima oko Siska i Petrinje. »U vrijeme prije navedenih nepogoda podaci su upućivali na to da je najmanje jedna od 10 osoba u godini dana doživjela napadaj panike, a sad je postotak zasigurno i veći. Većina se ljudi od sporadičnog napadaja panike oporavi i bez stručne pomoći ili liječenja, no kod nekih se s vremenom razvije i panični poremećaj jer ne mogu više jasno razlučiti prijeteće podražaje od neutralnih, pa se javlja neprimjeren strah od određenih objekata, osoba ili situacija.«
Prof. Šimić složio se s novinarevim zapažanjem da se neki stručnjaci opravdano boje kako će naraštaj djece koji je bio prisiljen slušati nastavu na daljinu biti zakinut za brojne kompetencije koje bi dobili da je njihovo školovanje bilo normalno i redovito. »Stalno ponavljam da svako učenje treba sadržavati i odgojnu komponentu, a za to je potreban učitelj koji je dobar čovjek. Pravi učitelj nije beznačajni nositelj ili prenositelj informacija, kao što su to digitalni mediji, nego je to i osoba koja djecu voli i uči ih vrijednostima. Učenici će te vrijednosti osjetiti i usvojiti u velikoj mjeri i kroz neverbalnu komunikaciju. Ako pitate uspješne ljude zašto se bave baš određenom strukom, mnogi će vam reći da su u tijeku obrazovanja imali neku učiteljicu ili učitelja zbog kojeg su zavoljeli taj predmet ili struku. Djeca ne smiju biti prepuštena sama sebi, nego treba s njima razgovarati. Uvijek im treba objasniti kontekst i što se u okviru tog konteksta od njih očekuje.«
Prof. Šimić ističe kako je dobro čitanje s papira jer općenito daje bolje rezultate od čitanja sa zaslona. Postoje, rekao je, 54 istraživanja na 171.055 ispitanika, provedena u razdoblju od 2000. do 2017. godine, koja su pokazala da je u prosjeku razumijevanju pročitanoga i zapamćivanje uvelike bolje s papira nego sa zaslona, a taj je učinak jači što je manje vremena na raspolaganju, a sadržaj teži. Misli se da je dodirivanje stranica povezano s poboljšanim zapamćivanjem poglavito stoga što daje bolje vremenske i prostorne odrednice čitanoga materijala. Isto tako, ali s još većom razlikom u rezultatima, papir i olovka bolji su za izradu bilježaka od računala, budući da je sjećanje na rukom napisane riječi vezano uz veću dubinu obrade informacija i uz kodiranje pokreta koji su bili potrebni za pisanje svakoga slova, što nam dodatno pomaže da ih se bolje zapamti.
