Darovati svoje vrijeme, trud, svoje znanje i umijeća za dobrobit druge osobe ili opću dobrobit, ne očekujući novčanu nagradu ili neku drugu imovinsku korist, iznimno je plemenit čin, što se očituje posebno u predbožićnom vremenu. Upravo taj čin odlika je volonterskoga rada, koji u svojoj podlozi sadrži požrtvovnost, suosjećanje i solidarnost s potrebitima. Iako je od postojanja svijeta čovjek pomagao čovjeku u zajedničkim akcijama, »pomoć bližnjima« povezana je s naukom kršćanske vjere i osnivanjem u tu svrhu brojnih redovničkih zajednica i misionarskih aktivnosti kroz povijest. Danas je volonterstvo prošireno diljem svijeta, a povezano je s razvojem civilnoga društva. Volontirati se može na razne načine, pomažući u rješavanju konkretnih društvenih problema, posebno u kriznim situacijama kao što su elementarne nepogode, ratovi, ali i u brizi za okoliš, u očuvanju prirodne, povijesne i kulturne baštine te svim drugim situacijama kojima je cilj opće dobro. No posebna je vrijednost volontiranja u promicanju ljudskih prava te pomoći nemoćnima, bolesnima i onima koji su željni ljudske blizine i topline. Nadalje, posebna je vrijednost volontiranja u pomoći ljudima u očuvanju njihova ljudskoga dostojanstva.
Govoreći o pomoći potrebitima, papa Benedikt XVI. u svojoj prvoj enciklici »Deus caritas est« naglašava da je kršćanski humanizam kroz pomoć potrebitima najjača snaga ljudskoga društva. »Doživljavajući se ljubljenim od Boga, čovjek postaje sposobnim ljubiti druge, darivati se drugima!« Papa Franjo je na audijenciji tijekom Jubileja djelatnika i volontera milosrđa obraćajući se volonterima kazao: »Svijetu su potrebni konkretni znakovi solidarnosti. Budite uvijek zadovoljni i ispunjeni radošću zbog svojega služenja, ali nemojte se nikada zbog toga osjećati boljima od drugih.« Osim toga, papa Franjo istaknuo je da su upravo dobrovoljci jedna od »najdragocjenijih stvarnosti Crkve«, oni koji često u šutnji ili skrovitosti očituju milosrđe.
I upravo ta ljepota davanja kroz volonterski rad blagotvorni je melem za one koji primaju, ali i za one koji daju. Kroz pomoć drugima volonteri pomažu svojemu zdravlju, a posebno mentalnomu zdravlju. Osjećaj zadovoljstva i korisnosti potiče izlučivanje hormona endorfina, koji se stvara u mozgu i djeluje umirujuće. Brojna istraživanja potkrjepljuju činjenice da dobra djela potiču aktivnost imunološkoga sustava jer pozitivno raspoloženje koje je rezultat zadovoljstva davanjem među ostalim povećava razinu nekih citokina interleukina IL 2 i IL 3, a smanjuju citokin koji potiče programiranu smrt stanica te na taj način djeluju zaštitno. Citokini su kemijski »glasnici« pomoću kojih različite stanice imunološkoga sustava međusobno komuniciraju. Nadalje, osobe koje pomažu drugima imaju manju stopu depresije i tjeskobe, manje stresa. Pomoć drugim osobama potiče na promišljanje i analizu vlastitoga života kao i na drukčiji pogled na život, potiče duhovni i emocionalni rast. Pomaganjem se postiže i bolji osjećaj samoučinkovitosti. Poznati psiholog Albert Bandura definirao je samoučinkovitost kao »vjerovanje pojedinca u sposobnost da svojim vlastitim akcijama proizvede željene učinke«. Osoba koja ima visoko uvjerenje u svoju samoučinkovitost ima više samopouzdanja i uspješnih inicijativa. Volontiranje je često prilika za fizičkom aktivnošću bilo da je to primjerice pomoć drugim osobama u pripremi ogrjeva za zimu, pomoć u kretanju, igri ili raznim akcijama čišćenja i sličnim aktivnostima. U suvremenom društvu velik broj odraslih i djece najveći dio dana provede sjedeći, pa su te aktivnosti iznimno korisne i za njihovo zdravlje. I znanstvena istraživanja upućuju na činjenice da se ljudi najbolje osjećaju kada su fizički i društveno aktivni, i tada imaju više energije i poleta.
