Nedavno je Jutarnji list objavio ispovijest pacijenata koji su u zagrebačkoj Klinici za psihijatriju »Sv. Ivan« u Zagrebu trideset dana apstinirali od alkohola. »Efekti su nevjerojatni, ne znojim se, ne svađam se, bolje pamtim, ten mi je zdraviji«, rekao je jedan pacijent te otkrio da je dotad potratio gotovo 40 godina života pijan svake večeri. »Duboko žalim zbog svojih alkoholnih godina. Sad sam zdraviji nego što sam bio godinama. Moje razmišljanje je mnogo jasnije i život je stvarno dobar. Uživam u svojoj obitelji i prijateljima više nego ikada. Piće mi uopće ne nedostaje. Ne postoje prednosti za piće, osim izgovora za neodgovornost.« Prekomjerna konzumacija alkohola smatra se jednim od najčešćih rizika za zdravlje koji se ipak mogu spriječiti. Alkoholom uzrokovani poremećaji golem su javnozdravstveni problem, tim više što ne utječu samo na osobu koja je ovisna o alkoholu, nego i na cijelu obitelj.
Pacijenti koji se liječe u Klinici za psihijatriju »Sveti Ivan« nakon prestanka uzimanja alkohola naveli su posljedice poput poboljšanja izgleda, gubitka nakupljenih kilograma, smanjenja glavobolja, prestanka žgaravice, boljega apetita, manjega osjećaja trnjenja i grčenja šaka i stopala, poboljšanja motorike, prestanka mučnine i mamurluka, mirnijega rada srca… U tekstu stoji i da na razini psihe nakon tjedan dana nepijenja alkohola ljudi imaju bistriji i svjesniji odnos prema životu i svakodnevnim obvezama, vraćanje radnih navika, preuzimanje odgovornosti, a većina njih već je u prvom mjesecu apstinencije poboljšala odnose unutar obitelji i s bliskim osobama.
Žalosna je anketa da alkohol pije čak 82 posto srednjoškolaca, trećina ih puši, a četvrtina uzima drogu. Dr. Ivona Vrkić Boban anketirala je učenike iz 49 srednjih škola Splitsko-dalmatinske županije, uočivši i rastući trend depresivnosti u mladih: čak je 63 posto njih izjavilo da je barem jednom bilo depresivno, a četvrtina učenika, 25 posto, imala je suicidalne misli. Žalosno je da učenici najčešće nemaju teškoća prilikom nabavljanja alkoholnih pića, 85 posto njih nabavlja ga samostalno.
Dr. Vrkić Boban provela je istraživanja među djecom hospitaliziranom zbog akutnih intoksikacija u Klinici za dječje bolesti od 2008. do 2021., s posebnim naglaskom na akutne alkoholne intoksikacije, s ciljem utvrđivanja okolnosti i rizičnih faktora koji vode k intoksikaciji, kao i definiranja trenda. U tom razdoblju 342 djece bilo je hospitalizirano zbog akutnoga pijanstva. Najčešće se radilo o mladićima u dobi od 14 do 18 godina.
Prosječna dob bila je do 16 godina, a konzumirali su žestoka pića, s tim da je do pijanstva najčešće dolazilo vikendom i blagdanom, izvan kuće. Prosječna koncentracija alkohola u krvi bila je oko dva promila, jednako u mladića i djevojaka, a najveća izmjerena koncentracija bila je četiri promila. Od 2016. do 2021. vodeći razlog intoksikacije postali su lijekovi, i to u najmlađim dobnim skupinama do pet godina, ali i skupini djece u dobi od 14 do 18 godina. Zabrinjava podatak da je u tom razdoblju u čak 19 posto djece bila riječ o namjernom trovanju kao pokušaju suicida. Najčešće su to bile djevojčice u dobi od 14 do 18 godina, njih 76 posto. Ono što se promijenilo u odnosu na razdoblje od 2008. do 2015. i što je zabrinjavajuće jest činjenica da je među djecom hospitaliziranom zbog akutnoga pijanstva bilo znatno više one koja su bila pozitivna i na droge, kao i veći udio djece koja su pod utjecajem alkohola zadobila neku vrstu ozljeda.
Istražujući navike konzumacije alkohola među učenicima za vrijeme pandemijskoga zatvaranja, uočila je osjetno smanjenje pijenja alkohola među mladima, posebice među djevojkama, gimnazijalcima i učenicima na otocima, te pijenja s prijateljima. Međutim, tada se, u odnosu na ranije razdoblje, alkohol nešto češće konzumirao s članovima obitelji ili samostalno, a najčešće iz dosade. Navedeni rezultati najvjerojatnije su posljedica smanjenoga druženja s prijateljima i ograničenja dostupnosti alkohola za vrijeme zatvaranja te je pokazatelj da bi se smanjenjem dostupnosti, ali vjerojatno i boljom organizacijom i ponudom izvannastavnih aktivnosti u kojima bi se mladi mogli kvalitetnije družiti i provoditi svoje vrijeme, moglo smanjiti upuštanje u rizično ponašanje, napisala je Javorka Luetić za Slobodnu Dalmaciju.
Lana Kovačević pak za Večernji list iznijela je rezultate istraživanja koje je pokazalo da su žene školovanije i zastupljenije u ustanovama visokoga obrazovanja u odnosu na muškarce. Iz tih ustanova u većem postotku izlaze s diplomama, ali su zato muškarci zastupljeniji na rukovodećim pozicijama. Godine 2020. u Hrvatskoj je diplomiralo više žena – njih 60,6 posto – u odnosu na 39,4 posto muškaraca. Žene su vodeće i kod magisterija znanosti, magisterija i sveučilišnih specijalista, gdje je 66,2 posto žena, a muškaraca samo 33,8 posto. Nerazmjer je još veći na doktoratima – tu bez ikakve dvojbe dominiraju žene, no na tržištu rada i rukovodećim pozicijama kao da nestanu. Žene u prosjeku u Hrvatskoj po satu zarađuju 11,2 posto manje od muškaraca. Nadalje, manje od osam posto glavnih izvršnih direktora tvrtki su žene. Ipak profesija s najvećim razlikama u primanjima, kako su svojedobno u svom istraživanju prikazali sindikati, po satu u EU-u su menadžeri – u tom su segmentu 23 posto niža primanja žena nego muškaraca.
