Zamolio si me, prijatelju, da ti pišem o Uskrsu. Moram ti priznati da bih ti lakše i duže mogao pripovijedati o izvješćima evanđelista o Kristovu uskrsnuću ili o liturgiji uskrsnoga bdjenja, ali znam da ti želiš moju priču, moje osobno iskustvo.
Sjetio sam se, jedna osoba me je povrijedila. Kad se sada na to osvrnem, nije to bila posebno teška povrjeda, ali bio sam posebno uznemiren. U meni se javljala srdžba i lavina negativnih misli o toj osobi. I sve više me obuzimalo i opterećivalo negativno raspoloženje. Čitajući jednoga dana tekst jednoga redovnika, naišao sam na njegov savjet: »Molite za ljubav prema osobi koja vas je povrijedila sve dok ne vidite ono što je u njoj dobro.«
U prvi tren začudilo me – kako mogu moliti za ljubav prema nekomu tko me povrijedio? U meni se javljao otpor, izgledalo mi je neprirodno. No sebi sam rekao: »Želim pokušati upravo tako moliti.« I počeo sam: »Isuse, daj mi ljubavi prema toj osobi.« U meni se odvijala borba. Kao da mi je nutrina bila zaražena nekim virusom. Izmjenjivali su se negativni i pozitivni osjećaji. Molitva za ljubav prema toj osobi dozivala je pozitivne misli i osjećaje prema njoj, ali bi ih odmah zamijenili negativni. Razlozi »za« gubili su bitku pred razlozima »protiv«.
No ipak sam nastavio moliti za ljubav. Nisam odustajao. A onda se dogodilo nešto što nikada ne ću zaboraviti. Zanimljivo, bilo je to treći dan moje molitve. Izlazeći iz automobila, odjednom sam zastao. Osoba za koju sam molio pojavila mi se pred očima u svjetlu. Bila je nasmiješena i draga. Ni trunke negativnih osjećaja u meni. Ni traga tami. Osjećao sam se kao da lebdim. Kao da sam se oslobodio nekoga tereta i dobio krila. Radost me preplavila. Nakon toga ništa više negativno nisam osjećao prema toj osobi. Štoviše, osjećao sam ljubav i odlučio sam je posjetiti. Bio je to susret ispunjen posebnom radošću. To je, prijatelju, moje osobno iskustvo Uskrsa.
Kao da sam izišao iz nekoga groba. Kao da sam se oslobodio lanaca koji su me vezali. Iskusio sam stvarni izlazak iz tame na svjetlo. Od tada mi je Uskrs puno bliži. Nekako mi je jasnije iskustvo Marije Magdalene kad se našla pred ulazom u Isusov grob, kao i iskustvo otvaranja očiju u one dvojice učenika na putu u Emaus.
