Znam, znam, obećao sam samomu sebi da više o koroni ne ću progovoriti, ma ni riječ »propisati«, sve zbog velikog pomirenja cijepljenih i necijepljenih, »busteriranih« i frustriranih… Ali, kako odoljeti kad »dan padanja maski« samo što se nije poklopio s danom »pada« kamena s groba Isusova? Konačno Uskrs! Izlazimo iza maske, ponovno ću vidjeti kakvu šminku nosi susjeda Barbara i je li njen Štef stvarno obrijao brkove! Ne ćemo više nabijati maske na nos, ma… ne ćemo više nikomu na nos nabijati ni to kako smo i zašto prije dvije godine u Velikom tjednu svi morali biti zatvoreni kao u atomskim skloništima, na samo 66 ukupno zaraženih, a sada na oko 1200 zaraženih dnevno pružat ćemo mir Božji, rukovati se, škropiti svetom vodom, jedni drugima u lica gledati, čestitati, radovati se što je grobni kamen odvaljen, što smo izišli iz svega toga…
– E, baš si se zanio, nisi tako otkako si se prije pola stoljeća odselio od punice! – spušta me na zemlju ženica Jelica. – Tak’ je to kad živiš pod staklenim zvonom. Ne ideš u dućane i na šaltere, već dvije godine ne obilaziš šopinge i tržnice… Ah, samo tako ti može skidanje maski biti slika Isusova izlaska iz groba… Da samo malo proviriš nosom među ljude, vidio bi koliki su »ostali u grobu«! I danas na jutarnjoj misi gotovo pola ih je bilo s maskom, a u dućanima… E, tamo su svi još maskirani, samo su cijene »razgolitili«! A kad smo već kod cijena, ove godine janjetina za Uskrs bit će, čini mi se, samo na stolovima ministarskih kandidata, a ti budi sretan što ćeš bez maske na bdjenje! I to ti je dosta, kad ti ukupna godišnja primanja jedva premašuju mjesečnu ratu kredita mladih ban… no, biznismena. Dakle, puno će njih još maske nosati. A tek ovi, novonaučeni na podjele, njima ni to ne će biti dosta! Evo me susjeda Maja već tri dana uvjerava kako ja ne suosjećam s Ukrajincima jer »svi antikoronaši sad su za Ruse«!?!… No, zašto bi ljudi i povjerovali da je samim stožerskim »ukazom« virus tek tako, točno u ponoć, prestao djelovati? Pa i sam veliš koliko je još zaraženih, ja mislim da će kuma Ruža masku nositi sve do… Miroševca, u Splitu bi rekli do Lovrinca. Lako tebi, naivcu, koji se u autu vozika! Pa ni ja nisam sigurna ne ću li, sad u nadolazećim vrućim tramvajskim »stiskavcima«, ipak nositi masku, bar u torbici, kao sprej protiv nasilnika?… Prerano si se ti Uskrsom i praznim grobom zanio, bit će još maski… ohoho!
– Pa? – ne dam se ni ja. – Što onda? Kao da je i prije ovih »maskirnih« godina bilo drugačije za Uskrs? Pa i davno prije, ma… punih dvije tisuće godina uvijek ih… uvijek nas ima dosta koji »u grobu ostanemo«, iako je Isus uskrsnuo. Ono, nismo baš sasvim sigurni da je uskrsnuo i da nas čeka život vječni, pa radije nastavimo po starome, zgrtati da bismo se još malo bolje osigurali za ovaj život na zemlji… A sve mi se čini da su neki počeli umišljati da je i taj život zauvijek!?
