Vela Luka se u dokumentima prvi put spominje 2. svibnja 1427., kada je u njoj, sve do g. 1793., boravilo 11 obitelji. U mjestu su se nalazile crkve sv. Ivana u Gradini (9. st. / g. 1419.) i kapela sv. Vicenca Fererskoga (sv. Vinka) od g. 1589. kraj kaštela obitelji Ismaeli. Posljednji korčulanski biskup Josip Kosirić (+1802.) dekretom od 1. srpnja 1789. tražio je od blatskoga plovana ustanovljenje župničkoga pomoćnika za Velu Luku. Odluka je provedena 10. svibnja 1819. s prvim kapelanom Markom Bačićem, koji je mise održavao u kapeli sv. Vicenca Fererskoga.
Korčulu je g. 1831. posjetio dubrovački biskup Antun Giuriceo (1830. – 1842.), koji je dao poticaj izgradnji buduće župne crkve u Veloj Luci. Potrebna sredstva osigurana su do g. 1845. zahvaljujući posjetu austrijskoga nadvojvode Franje Karla (otac cara Franje Josipa) Korčuli. Tada mu je dušobrižnik Jaković predao molbu za državnu pomoć, koju je i odobrila dvorska kancelarija. Iznos od 4000 forinta prikupljen je i pomoću općinske zaklade za gradnju župne crkve u Veloj Luci.
Nasljednik biskupa Giuricea Toma Jederlinić (1843. – 1855.) položio je temeljni kamen za župnu crkvu 2. kolovoza 1846. i utemeljio podžupu sv. Josipa koja je bila neovisna od blatske župe Svih svetih. Crkva je završena i blagoslovljena 20. kolovoza 1848. Biskup Jederlinić imenovao je Petra Jakovića 10. siječnja 1850. za prvoga župnika nove župe i upravitelja crkve. Prva bratovština s naslovom sv. Josipa osnovana je g. 1853. Dubrovački biskup Josip Marčelić (1894. – 1928.) posvetio je obnovljenu crkvu 9. listopada 1898. Sljedeće godine osnovana je bratovština Gospe od Ružarija. Kardinal Franjo Kuharić blagoslovio je posljednju obnovu crkve 25. srpnja 1998. u vrijeme župnika Marijana Skomerža, biskupa Želimira Puljića i pape sv. Ivana Pavla II. (ploča u crkvi).
Misa je nedjeljom u 8, 10 i 20 sati, radnim danom u 8 sati.
