Nakon što je na Venecijanskom filmskom festivalu imao svjetsku premijeru vrlo brzo je u kina došao vrlo dobar američki film »Ad astra« Jamesa Graya, koji se i sad pokazao izvrsnim redateljem i scenaristom. To je znanstvenofantastična drama i pustolovina koja je vizualno najspektakularnija u prikazu svemirskih prostranstava prekrasnom fotografijom koju prati vrlo istančana prikladna glazba.
Radnja je smještena u bliskoj budućnosti, kad će se vrlo lako moći putovati na planete i ostala nebeska tijela unutar Sunčeva sustava. Ali protagoniste zanima i istražuju svemir izvan toga sustava. To je još jedan astronautski film, nakon »Prvoga čovjeka« Damiena Chazellea, kojim se želi proslaviti 50. obljetnica čovjekova slijetanja na Mjesec.
U glavnoj ulozi je Brad Pitt, koji je doista sjajno utjelovio astronauta Roya McBridea, posebice njegova duboka unutarnja stanja minimalističkom glumom. To mu je ove godine druga odlična uloga, nakon sporedne, ali vrlo važne u Tarantinovu filmu »Bilo jednom u… Hollywoodu«. Roy odlazi na putovanje sa zadaćom da pronađe otca Clifforda McBriedea (Jones), također astronauta, koji je nestao prije dvadesetak godina u svemiru s posadom. Roy ima suputnika (Sutherland) na dijelu puta te kontakt sa suprugom (Tyler).
Zanimljive su pustolovine na Mjesecu, Marsu i Neptunu, te napadi svemirskih pirata. Ali prava drama nastaje u susretu s otcem, kada emocionalne rane i njihov narušen odnos otkrivaju sve različitosti u shvaćanju života, ljudi, civilizacije i budućnosti. Tako film postaje i egzistencijalistička i obiteljska drama, a Roy osim dalekoga svemirskoga putovanja ostvaruje još veće osobno unutarnje putovanje u mnoge zakutke i rane svoje duše, pokušavajući shvatiti otca i oprostiti mu.
