Utjelovivši se, Stvoritelj ljudskoga roda omogućio je čovjeku udio u svojem božanstvu. To je razlog Spasiteljeva dolaska na svijet. »Bog se učinio djetetom ljudi da bi ljudi postali Božjom djecom. (…) On je postao jedan od nas, i što više poistovjetio se s nama.« Bog dolazi da bi s ljudima učinio mistično tijelo: on, njihova glava, oni, njegovi udovi. Tko god stavi svoje ruke u ruke božanskoga Djeteta i odgovori »da« na njegovo: »Slijedi me«, postaje njegov i tako omogućuje protok Božjega života u sebe. I tada počinje živjeti vječni život. Makar još ne uživajući blaženo gledanje u svjetlu i slavi, nego hodeći u nejasnoći vjere, on nije više od ovoga svijeta, nego pripada Božjemu kraljevstvu. »Bog u nama i mi u njemu, to je naše sudjelovanje u Božjem kraljevstvu koje je započelo Utjelovljenjem.« To za posljedicu ima i ljubav prema bližnjemu. Dok se naravna ljubav rađa iz krvne veze, karakternih sklonosti ili zajedništva interesa, a ostale drži »strancima«, nevažnima ili odbojnima, kršćanska se ljubav rađa iz zajedništva s Onim koji je sama Ljubav. Zato za kršćanina ne može postojati »stranac«. Onaj tko se nalazi pokraj njega njegov je »bližnji«, onaj koji ga najviše treba. Nije važno je li on rođak ili ne, sviđa li mu se ili ne, je li ili nije »moralno vrijedan« njegove pomoći. Ljubav Kristova i ljubav prema Kristu ne poznaje granice. Nikakva ružnoća i ljudska zloća ne može je zaustaviti jer Krist je upravo došao radi grješnika, a ne radi pravednika (usp. E. Stein, Misterij Božića, str. 19-22).
U Božiću ljudi se od Boga uče ljudskosti, uče se biti uistinu humani ljudi, voleći se međusobno: upravo tako uče prepoznavati u svakoj osobi sliku Božju, tj. stvorenje koje zaslužuje apsolutno poštovanje, bez obzira na njegove kvalitete ili sposobnosti, bez obzira na njegovu povijest ili kulturu. Svako ljudsko biće, bilo ono mlado ili staro, odraslo ili dijete, siromašno ili bogato, zdravo ili bolesno, bez obzira na stupanj kulture i podrijetlo, bez obzira na boju kože i jezik kojim govori, ima pravo na pravdu i ljubav bez iznimke. Božić od ljudi traži da služe Bogu u svakom čovjeku, da poštuju dostojanstvo svakoga ljudskoga bića i promiču pravdu za sve.
Dijete koje se rađa početak je ove nove budućnosti: prihvatiti ga znači zauzeti se u izgradnji ljepšega i dostojanstvenijega života za sve i vjerovati da je to moguće unatoč svemu, unatoč svim protivštinama i u nadi protiv svake nade. Razlog te zauzetosti i nade nije u nečemu, nego u Nekom, u Onom koji je »dao samoga sebe za nas« (Tit 2, 14).
