Dok građani diljem Hrvatske Božić dočekuju u neizvjesnosti – kako financijskoj zbog rastuće inflacije tako i sigurnosnoj zbog neprekinuta rata u Ukrajini – za stotinjak stanovnika Kosinjske doline ovo je posve izvjesno jedno od najžalobnijih došašća. Ne odustane li, naime, kakvim čudom Hrvatska elektroprivreda od započete izgradnje Hidroenergetskoga sustava (HES) Senj 2, stoljetni krovovi Gornjega Kosinja, Podjelara, Mlakve i Kosinjskoga Bakovca ubrzo će se naći pod vodom akumulacijskoga jezera koje bi trebalo prekriti oko 10 km2 zemlje silom otkupljene za sramotnih 12,5 kuna po četvornom metru. No ne tek Kosinjane, nego i čitavu hrvatsku javnost trebala bi preneraziti mogućnost da joj nova akumulacija namjesto obećanoga povećanja proizvodnje električne energije od 320 GWh – zbog kojega se usprkos prosvjedima stanovništva, Crkve, civilnoga društva i akademske zajednice jedino i dopušta brisanje povijesti i sadašnjosti – donese tek sablastan prizor: dopola potopljene kosinjske zaseoke što izranjajući iz godine u godinu podsjećaju na kulturocid koji se nije ni isplatio.
Da takav ishod najvećega energetskoga projekta u samostalnoj Hrvatskoj nije tek moguć, nego i posve vjerojatan, upozorio je inženjer Branimir Pinčić, koji je čitav radni vijek proveo upravo u HEP-u. »Simulacijom rada planiranoga sustava HES Kosinj s hidrološkim podatcima od 1970. do 2009. dolazi se do rezultata da će akumulacija Kosinj tijekom 40 godina rada biti napunjena do vrha tek deset puta, i to u ukupnom trajanju od oko 300 dana. Većinu preostaloga razdoblja bit će poluprazna i prazna. Tako će cijela crkva sv. Ante Padovanskoga u promatranom razdoblju izranjati iz vode svake godine i biti na suhom ukupno 5810 dana«, tvrdi Pinčić, ističući da takvo što može biti u interesu jedino nekomu tko ne mari za svoju domovinu i njezine ljude.
Jer poluprazna akumulacija znači i manjkavu proizvodnju energije – možda čak i manju od dosadašnje.
Naime, proučavajući središnje godišnje dotoke vodotoka u Lici, Pinčić je izračunao da bi maksimalna moguća proizvodnja energije u Kosinju iznosila tek oko 170 GWh. A od toga još treba oduzeti i neizbježne gubitke zbog isparavanja od 30 GWh te još 50 GWh zbog zahtjeva studije za zaštitu okoliša. No ni preostalih 90 GWh energije nije obećavajuće. »Ne postoji akumulacija koja ne pušta vodu, a posebno su osjetljive akumulacije izgrađene na krškom terenu. Na temelju analize podataka o dotocima Like i Gacke prije i nakon izgradnje akumulacije Kruščica, gubitci postojeće akumulacije su oko 1 m3/s. Kako je oplošje predviđene akumulacije Kosinj nekoliko puta veće, očekuju se i toliko puta veći gubitci. Budu li ti gubitci 3 m3/s, sustav s akumulacijom Kosinj proizvodit će manje energije nego postojeći.«
No neisplativost je tek jedna od nepogoda koje se naziru u mutnoj vodi buduće akumulacije. Dok HEP naglašava kako će trajno potapanje Gornjega Kosinja spriječiti poplave na području Kosinjske doline i Lipova polja, Pinčić uzvraća da bi se naselja nizvodno od akumulacije mogla suočiti i s većom opasnošću od poplava. »Tijekom izgradnje akumulacije Kruščica također se tvrdilo da će ona spriječiti nizvodne poplave. Istodobno su zapušteni ponori na dnu Lipova polja te je njihov kapacitet nakon izgradnje akumulacije opadao, čime se povećavala i opasnost od poplava. Zbog toga je poplava 2010. dosegnula gotovo 496 metara nadmorske visine i poplavila više od 70 kuća, a nakon uređenja ponora najviša je kota poplave 2013., veće od one 2010., bila 491,5 metara n. v. te su poplavljene tek prometnice. Zbog manje površine plavljenja nizvodno od brane sustav s akumulacijom Kosinj uz zapuštene bi ponore 2013. bio prouzročio i veću poplavu nego što je zabilježena.«
A osim većega rizika od poplave, tu je i neizbježno pogoršanje kvalitete vodoopskrbe kojemu ne pridonosi tek slabo punjenje akumulacije. »Pridneni dotok vode u novu akumulaciju iz postojeće akumulacije Kruščica, mnogo organskih tvari prilikom prvoga punjenja, slabo strujanje vode, plitki rukavci nove akumulacije, dublje prodiranje sunčevih zraka, zagrijavanje jezera, dvaput ispuštena pridnena voda – sve te činjenice navode na zaključak da će se zbog ubrzanja procesa eutrifikacije pogoršati kvaliteta vode koja izlazi iz akumulacije«, ističe sugovornik, koji je navedene probleme razložio i u izlaganju pripremljenu za rujanski znanstveni skup »Kosinj – jučer, danas, sutra« u organizaciji Instituta društvenih znanosti »Ivo Pilar«.
No Pinčić je ozbiljnosti situacije svjestan još od 1994., kada je prvi put dospio do podataka mjerodavnih za analizu Hidroenergetskoga sustava Senj. »Razvidno je bilo već tada da je cijeli projekt s akumulacijom Kosinj i Hidroelektranom Senj 2 tehničko-gospodarski neopravdan, te da je veoma devastirajući.« Zbog toga je samostalno razradio hidroenergetski projekt koji bi osim očuvanja naselja i povećanja proizvodnje omogućio i obnovu vodotoka rijeke Gacke, pa i zaštitu od ekoloških incidenata. »Projekt se koristi prirodnim značajkama prostora koje omogućuju stvaranje akumulacijskih prostora – retencije na vododrživu dijelu Lipova polja te akumulacije Donje švičko jezero. One se spajaju novim tunelom Selišta – Švičko jezero, na čijem se kraju gradi nova hidroelektrana Švica.« Ta bi se hidroelektrana potom povezala i s novom crpnom hidroelektranom Senj, čiji bi trojni agregati omogućili najkvalitetniju regulaciju elektroenergetskoga sustava, a time i izgradnju velikoga broja obnovljivih izvora energije s nepredvidljivom proizvodnjom.
»Spomenuta inačica ne potapa ni jedan gospodarski objekt, renaturalizira sjeverni i južni krak Gacke te Donje švičko jezero. Nema velikih akumulacija i, naravno, nema potapanja Kosinja. Ukupna je procijenjena nova energija u takvu sustavu 230 GWh«, objašnjava Pinčić. No kakva je financijska i organizacijska zahtjevnost toga projekta u usporedbi s HEP-ovim? »Projekti su financijski uspoređivani 2013. i 2016. i u oba je navrata projekt s HE Švica bio oko 10 posto jeftiniji. Bez obzira na današnje vrijeme, kada su cijene svega porasle, navedeni odnos ostaje isti. Također, za manji se dio radova u inačici s HE Švica mogu dobiti sredstva Europske unije.« Nije, dakle, pitanje, postoji li rješenje koje bi Kosinju zajamčilo gospodarski razvoj, a da mu pritom ne pogazi prošlost. Pravo je pitanje zašto se odgovorni u HEP-u, ali i državnim vlastima, na to rješenje – oglušuju.
